Written by 18:36 Kolumne i osvrti, Nove hereze

Ana Žanko: Maryanne Wolf – Čitatelju, vrati se kući: Čitateljski mozak u digitalnom svijetu

Rasprave o čitanju, čitateljskoj pismenosti, a naročito čitanju kod djece i mladih svako toliko osvanu u javnom prostoru, kratkotrajno podignu prašinu, a potom zamru, bez ostavljanja iole konstruktivnog traga koji bi bezazlenu promatraču mogao poslužiti kao stručan putokaz u pravcu kojega danas moramo promišljati termine čitanja, dubinskog čitanja, čitalačke pismenosti i prednosti/nedostataka sve napasnijeg i neizbježnijeg digitalnog okruženja. U Hrvatskoj, dramatične polemike o (ne)čitanju eventualno će izazvati rezultati PISA testiranja (prema posljednjem, iz 2018. godine, Hrvatska je u rezultatima čitalačke pismenosti smještena na čelo zemlja rezultati čijih učenika su kategorizirani kao ”Statistički značajno ispod prosjeka OECD-a”)  ili sporno revidiranje lektirnih naslova u kontekstu kurikularnih promjena ”Škole za život”.

Mimo toga, čitanje u Hrvatskoj je rabota koja se, generalizirat ću, ne shvaća pretjerano ozbiljno, u prilogu čemu govore i brojke – u 2019. godini ”barem jednu knjigu” pročitalo je samo 42% građana Republike Hrvatske –  što jasno oslikava atmosferu u hrvatskom društvu. Često u apologiji nečitača svoje mjesto pod suncem pronađu tvrdnje poput: ”Knjige su zastarjele.”, ”Ionako imam sve na internetu.”, ili što je čest slučaj s roditeljima školaraca: ”Bolje da uči matematiku i nešto što će mu/joj poslužiti u životu.”, ”Neće mu knjiga dati kruha.” i slično. Ako ste se ikad pronašli u situaciji da ne znate kako biste sebi i/ili drugima, objasnili zašto vam se čini tako iznimno važno čitati i zašto vam se knjiga čini važnijim medijem od ijednog drugog, onda je novi hit Maryanne Wolf, Čitatelju, vrati se kući, kod nas objavljen u Nakladi Ljevak, naslov koji svakako morate čitati (namjerno kažem čitati jer bi pročitati značilo posvetiti se ovom izvanrednom radu samo jednom, a to nikako nije dovoljno, Čitatelja treba čitati i čitati).

Intelektualka, kognitivna neuroznanstvenica i razvojna psihologinja Maryanne Wolf temu doprinosa čitanja razvoju ljudske vrste naširoko je analizirala u knjizi Proust i lignja: priča i znanost o čitalačkom mozgu i već je u tom radu anticipirala pitanja na koja će pokušati dati odgovor kroz devet poglavlja, devet pisama čitateljima koji bi se trebali vratiti kući. Prva postavka od koje Wolf polazi, a od koje je nužno poći za bilo kakvo daljnje razumijevanje sadržaja jest činjenica da čitanje, kao moždana aktivnost, nije biološka datost, nego je naučena aktivnost, odnosno ”Mi ljudi moramo naučiti čitati. To znači da moramo biti u okruženju koje nam pomaže razviti i povezati složeni izbor temeljnih i malo manje temeljnih procesa tako da svaki mladi mozak oblikuje svoj vlastiti, sasvim novi čitateljski sklop.” Čitanje je, ljudskom mozgu, relativno nova aktivnost, razvijena tek kroz posljednjih 6000 godina, kada su stari Grci napravili iskorak ka prelasku s dotadašnje usmene kulture, na kulturu pismenosti – pisanja i bilježenja. Ta historijska prekretnica, uočit će Wolf, u mnogočemu asocira na današnji prijelaz kulture pismenosti u digitalnu kulturu novog doba.

Kao i sve velike i važne stvari, i taj prijelaz u staroj Grčkoj nije dočekan s oduševljenjem, nego sa strahom da će ljudski um oslabiti ako mu se olakša proces ”pamćenja i učenja” zapisivanjem podataka na papir. Danas, muče nas stare strepnje. Hoće li digitalna kultura uništiti dosadašnje oblike pismenosti i hoće li ”staro znanje” morati ustupiti pred dostupnosti i sveprisutnosti online podataka i informacija? U drugom pismu čitatelju Wolf eksplicitno pojašnjava kako aktivnost čitanja djeluje na ljudski mozak. Zahvaljujući tzv. načelu ”plastičnosti u okviru ograničenja” ljudski je mozak u stanju prekoračiti svoje izvorne, biološki uvjetovane funkcije i razviti nove sposobnosti, kao što je to recimo čitanje. ”Pogrešno je pretpostaviti da je čitanje ljudima prirodno i da će se odjednom samo pojaviti u svom ‘punom liku’, poput jezika, kad dijete bude spremno.” Fascinantno je otkriće da čitanje/čitateljski sklop objedinjuje unos iz dviju moždanih polutki, po četiri režnja u svakoj polutki i svih pet slojeva mozga. Dakle, svakodnevno čitanje izvrstan je trening za naš mozak. S druge strane, upravo plastičnost mozga omogućuje i digitalnoj kulturi da naš moždani sustav preoblikuje i prilagodi zahtjevima digitalnih medija, a posljedice čega već vidimo u sve češćim slučajevima poremećaja koncentracije i opažanja kod djece.

”Pogrešno je pretpostaviti da je čitanje ljudima prirodno i da će se odjednom samo pojaviti u svom ‘punom liku’, poput jezika, kad dijete bude spremno.”

Maryanne Wolf

 Kroz treće pismo, Wolf analizira procese dubinskog čitanja, vještinu za čiju su nastanak potrebne godine svakodnevnog čitanja, a koja je danas, u vremenu kada se slave brzina i površnost, najozbiljnije ugrožena. Dubinsko čitanje najzahtjevniji je čitalački proces čije su blagodati po ljudski mozak nezamislive – od zamišljanja, empatije za druge, stvaranja vlastite baze znanja i predznanja, vještina analogije i kritičkog mišljenja te zaključivanja na osnovu kvalitativne raščlambe informacija. Zadivljujuća je sustavna analiza i lakoća kojom Wolf čitatelju podastire znanstvene činjenice potkrepljene relevantnim istraživanjima i brojkama, ne oduzimajući pritom ništa od lakoće i svježine tekstu koji dodatno uokviruje svojim omiljenim citatima velikana svjetske književnosti, filozofa i intelektualaca.

Wolf demarkira ozbiljne probleme s kojima se danas kao društvo suočavamo, primjerice četrdesetpostotni pad empatije među mladim ljudima u posljednjih dvadeset godina (prema istraživanju Sare Konrath i njene istraživačke skupine na Sveučilištu Stanford), a što je u izrazitoj korelaciji s ”nesposobnosti mladih da se snađu u online-svijetu, a pritom ne izgube iz vida stvarne odnose licem u lice.” Četvrto pismo čitatelju možda je autoričina najzlokobnija pretpostavka budućnosti u kojem će čitateljski mozak pokleknuti pred zanosnom digitalnom kulturom. Činjenica jest, da nitko od nas, čitača i ne-čitača, više ne gleda i ne sluša svijet oko sebe kao ranije. Živimo u eri tzv. hiper-pozornosti koju karakterizira visoka razina stimulacije i nizak prag tolerancije ”dosade”. Naši laptopi, mobilni uređaji i gadgeti, postale su dude-varalice. ”Što je trajnija digitalna stimulacija, to je prisutnija dosada koju pokazuju čak i vrlo mala djeca kada im te uređaje oduzmemo. Nadalje, što se više ti uređaji koriste, to su članovi obitelji ovisniji o dužim razdobljima pristupa digitalnim izvorima zabave, informacija i razonode. Hiper-pozornost, kontinuirana parcijalna pozornost i ono što Edward Hallowell zove okolišno uvjetovanim deficitima pozornosti odnose se na sve nas.” Iznoseći podatke istraživanja koje pokazuje da ljudi danas čitaju više, ali na drukčiji način (prosječna osoba kroz različite uređaje procesira oko 34 GB, odnosno 100 tisuća riječi dnevno), Wolf upozorava na činjenicu da digitalno okruženje ozbiljno ugrožava dubinsko čitanje. Odnosno, naša pozornost u digitalnom okruženju raspršena je na brojne izvore podražaja što je dovelo do razvoja letimičnog čitanja – čitatelj površno preleti preko teksta kako bi ”pokupio” informacije i podatke koji mu se čine važni i potom odlazi dalje.

Takvo čitanje onemogućuje kritičku analizu i čitatelja čini podatnim materijalom za usađivanje predrasuda i stereotipa o određenim temama i drugima, posljedice čega vidimo na svakom koraku – teorije zavjere, mržnja i stereotipi prema drugim kulturama i nacijama, nepismenost za građansko društvo i slično. U sljedeća tri pisma (peto, šesto i sedmo) Wolf je usredotočena na najranjiviju skupinu – djecu i mlade – te možebitne posljedice koje će na njih ostaviti odrastanje u digitalnom okruženju od najmlađih dana. U navedenim pismima/poglavljima Wolf analizira utjecaj digitalnih medija na djecu, probleme s kojima se djeca susreću u američkom školskom sustavu te porazne rezultate čitalačke pismenosti kod djece do četvrtog razreda. Šokirajuća je činjenica da sustav američkih zatvora prati rezultate testova čitalačke pismenosti američkih učenika prema kojima planira broj kreveta u pojedinim zatvorima. Premda Wolf i sama strepi za budućnost čitateljskog mozga i čitalačke kulture pred najezdom digitalija, u osmom pismu mogućnost razrješenja ranije anticipiranih pitanja pronalazi u mogućnosti gradnje dvopismenog mozga, prema sličnom obrascu kojim su stari Grci prihvatili benefite pismene kulture, ali i zadržali vrijednosti prijašnje, usmene kulture.

Wolf kao pozitivan ishod vidi mogućnost nastanka dvopismenog mozga, koji će zadržati i vještine dubinskog čitanja, empatije, konceptualizacije, analoškog i kritičkog promišljanja stvarnosti, ali će znati i preuzeti najbolje od digitalnog okruženja – služeći se na pravi način golemim eksternim izvorima znanja u kombinaciji s vlastitim internaliziranim spoznajama.

Posljednje pismo Maryanne Wolf, molba je čitatelju da se vrati kući, u svoj dom od riječi i znanja koja je ljudski rod gradio stoljećima i tisućljećima. Ne dajući odgovor u kojem će pravcu ići daljnji razvoj čitateljskog mozga, odnosno hoće li isti nestati pred patologijom digitalnog doba, Wolf nam ostavlja u zalog optimističnu viziju u kojoj ljudska vrsta neće ponovno validirati tvrdnju kako revolucija jede svoju djecu i neće istjerati dubinsko čitanje na margine povijesti, očekujući da u određenom trenutku naprosto samo iščezne. I Wolf i njenom čitatelju jasno je da usamljen pojedinac na braniku Povijesti ne može učiniti previše i baš zato, Čitatelju, vrati se kući obvezuje svakog od nas da budemo svjesni posljedica koje će konstantno pravljenje ustupaka komformizmu, intelektualna lijenost i sveopća ignorancija novog doba ostaviti na nas i na naše potomke. Prvi korak u borbi protiv svega gore navedenog jest da u ruke uzmete ovo dragocjeno štivo i vratite se kući.

O autoru:

Ana Žanko (1993.) povjesničarka umjetnosti i kroatistica. U svom dosadašnjem radu bavila se istraživanjem suvremenih umjetničkih praksi, s posebnim interesom za performans. Kao suradnik pisala je za Zarez – dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja. Uključena je u rad nekoliko udruga koje su posvećene jačanju urbane kulture, promicanju suvremene umjetnosti i poticanju kritičkog promišljanja svijeta oko nas. Velika je prijateljica životinja i strastveni knjiški moljac.

(Visited 340 times, 1 visits today)
Last modified: 23. 4. 2020.
Close