Radnička fronta na svojim je Facebook stranicama prije nekoliko godina objavila sliku kapetana Picarda, glavnog junaka iz poznate znanstveno-fantastične serije kod nas prevedene kao Zvjezdane staze, s fotošopiranom kapom na kojoj je crvena zvijezda kao simbol komunizma i s parafraziranim razgovorom iz filma Zvjezdane staze: Prvi kontakt u kojem se objašnjava da u budućnosti novac ne postoji. Zapravo, u originalu je to razgovor Picarda i žene iz 21. stoljeća koji ide ovako:
Jean-Luc Picard: The economics of the future are somewhat different. You see, money doesn’t exist in the 24th century.
Lily Sloane: No money? You mean you don’t get paid?
Jean-Luc Picard: The acquisition of wealth is no longer the driving force in our lives. We work to better ourselves and the rest of humanity.
Je li Star Trek zapravo komunistička utopija ili je posrijedi ekstenzivna interpretacija nepoznatog administratora s fanpagea Radničke fronte koji u svemu, pa tako i u Star Trek franšizi, vidi komunizam? Ima li Star Trek eksplicitno definiranu ideologiju koju zastupa ili je to tek zabavna franšiza za ljubitelje znanstvene fantastike? Je li Star Trek više serija za desničare ili za ljevičare?
Amerikanizam i kapitalizam
Originalna serija Star Trek se od 1966. do 1969. godine emitirala u tri sezone te dvije sezone animiranih epizoda, a s vremenom postaje kultna pa se snima ukupno12 filmova te nekoliko službenih franšiza kao samostalnih televizijskih serija (Nova generacija, Deep Space Nine, Voyager, Enterprise, Discovery, Picard, Niže palube kao animirana serija). U vremenu početka emitiranja moraju se uzeti u obzir okolnost hladnog rata te nadmetanja SSSR-a i Amerike u osvajanju svemira. Svemirski brod u kojem se voze glavni junaci naziva se U.S.S. Enterprise NC-17901. Dakle, vrlo specifično se naglašava da je to američki brod i sam naziv broda je gotovo sinonim za poslovni pothvat vezan za stjecanje profita. Kapetan broda je Amerikanac James Tyberius Kirk koga igra Wiliam Shatner (koji je, usput rečeno, nedavno i bio u svemiru u sklopu poduzetničkog i kapitalističkog projekta Jeffa Bezosa, šefa Amazona). Doduše, kao sporednu ulogu imamo i ruskog pilota Čehova, čime se malo razbija amerikanizam čitave posade.
Federacija ujedinjenih planeta kao organizacija imenom podsjeća na SAD, dok Zvjezdana flota kao hibridna vojno-istraživačka organizacija podsjeća na NASA-u. Sam tvorac serijala Gene Roddenberry izjavio je kako serijal zamišlja kao neku znanstveno-fantastičnu verziju Gulliverovih putovanja, čime je zapravo dan ključ njegova tumačenja priča – politička satira i alegorija stvarnog svijeta, to jest trenutne političke situacije. Nekoliko epizoda originalne franšize u cijelosti ili djelomično poprilično eksplicitno izražavaju ideološko stajalište različitih scenarista i redatelja serije.
Epizoda The Omega Glory česta je varijacija priče povijesnog regresa iz civilizacije u primitivno doba, to jest raniju fazu povijesnog razvitka – primjerice iz industrijskog doba u vrijeme barbara s mačevima i strijelama kao najrazvijenijim oružjem – u slučaju sukoba vojnih sila u nuklearno doba, što je bila velika bojazan u vrijeme hladnog rata. Kirk lovi odmetnutog kapetana Zvjezdane flote, koji je prekršio prvu zapovijed (nemiješanje u razvoj nerazvijenih društva) zbog pokušaja otkrivanja tajne dugovječnosti. Na kraju epizode otkrije se kako se na nekom planetu civilizacija vratila unatrag nakon sukoba Yanga i Kohmsa, zapravo Amerikanaca i komunista. Nimalo suptilno, pronalazi se američka zastava i Kirk recitira američku deklaraciju nezavisnosti. Jasna je poruka strahote mogućeg sukoba, no jednako je jasno da je Star Trek američki proizvod. Zanimljivo, Yang (Jenkiji) su bijelci, dok su Kohmsi (komunisti) – azijati. Nešto slično događa se u epizodi Patterns of Force, gdje profesor povijesti primijeni uspješni model nacional-socijalizma za oporavak siromašnog planeta (uspješnim ga opisuje sam Kirk ističući kako je neobično da se Njemačka, iako gotovo uništena u Prvom svjetskom ratu, kasnije uzdigla), no negativna posljedica je eksploatacija stanovnika susjednog planeta, čime se nacional-socijalizam kao ideološka pojava zapravo osuđuje, a što je dakako povijesno determinirano jer su Nijemci u Drugom sjetskom ratu bili bili na suprotstavljenoj strani Americi.
Hladnoratovska priča ima svoju refleksiju u epizodi Assignment: Earth, gdje se likovi vraćaju u prošlost – to jest, sadašnjost produkcije serije – i prvi časnik Spock komentira da mu nije jasno kako su ljudi preživjeli taj povijesni period, obilježen opasnošću od nuklearnog sukoba, budući da sociologija kao znanost tada još nije bila dovoljno razvijena. Spock, kao poluizvanzemljac (otac mu je Vulkanac, a majka čovjek) oličenje je racionalnog čovjeka prosvjetiteljstva s negativnim pogledom na emocije, a u korist logike kao sredstva razuma, i spomenuta izjava dobro oslikava pozitivizam, to jest ideologiju scijentizma kao vjere u znanost. Epizoda The Way to Eden kritički se odnosi prema pojavi tada aktualnih hipijevaca kao negativne pojave i iz današnje perspektive lijevog narativa, naime njihov vođa strada od otrovnog voća tražeći natrag put u raj. U ulozi đavoljeg odvjetnika, moram spomenuti epizodu The Cloud Minders jer sam na društvenim mrežama vidio da je se često interpretira kao borbu klasa – umjetnici i intelektualci žive na gradovima na nebu dok radnici žive na zemlji – a jesu li umjetnici i intelektualci karikatura buržazije, prosudite sami.
Mogli bismo nastaviti i spomenuti kritiku eugenike (Space Seed – genetički poboljšani ljudi kao društvena opasnost), kršćanski pacifizam (Arena – u borbi prsa u prsa Kirka i gmazolikog izvanzemaljca Kirk pobjeđuje jer je pokazao milost, Day of the Dove – mržnjom zaraćenih Zemljana i Klingonaca hrani se energetsko biće) i tako dalje, no time bismo izašli iz okvira razmatranja ideologije u Star Treku. Više od ideologije u takozvanim originalnim serijama prisutna je dobra priča i dobri scenariji, zbog čega ih dan danas, bez obzira na zastarjele specijalne efekte, volim više od novih epizoda. Možda sam baš po tom pitanju reakcionaran?
Feminizam i rasizam
Krajem ’80-ih i kroz ’90-e, dakle nakon Reaganove Amerike i raspada SSSR-a, za vrijeme Pax Americane, u tri franšize s po sedam sezona od više nego 20 epizoda, javljaju se sporadične feminističke eskapade i pitanja rasizma. Nova generacija, snimana od 1987. do 1994. godine, kao kapetana ima Francuza Jean-Luca Picarda, dok je prvi časnik Amerikanac Wiliam T. Riker (sličnost srednjeg imena s Kirkom i manirama je upečatljiva, posebice po osvajanju žena iz epizode u epizodu). Picard, za razliku od Kirka, konflikte često rješava diplomacijom. Na brodu se kao član posade nalazi i Klingonac Worf, pripadnik neprijateljskih izvanzemaljaca iz originala s kojima rat više nije u tijeku. (Zanimljivo, njega su odgojili Rusi pa je to možda implikacija da je Klingonsko carstvo zapravo alegorija Ruskog carstva baš kao što su Romulanci – prema Romulu, mitskom osnivaču Rima – očita alegorija Rimskog carstva). U ključnim ulogama ima više žena pa tako imamo brodsku doktoricu, neko vrijeme i šeficu osiguranja, a uvedena je i funkcija brodske savjetnice kao svojevrsne brodske psihoterapeutkinje. U sastavu prošle posade Enterprisea žena je bila samo vezistica, crnkinja Uhura. Poljubac Kirka i nje danas se interpretira kao hrabri međurasni čin, iako je do njega došlo pod prisilom telepata u epizodi Plato’s Stepchildren.
Osim što Worfa igra crnac, šef strojarnice također je crnac, a usto i invalid, naime slijep je i vidi isključivo pomoću uređaja na glavi. Kao kontrapunkt Spocku imamo androida Datu, pri čemu je ključna razlika u tome što je Spock pokušavao što manje biti čovjekom, dok Data pokušava biti što više čovjekom i spoznati bit ljudske prirode, kao naslovni junak iz kratke priče Isaaca Asimova Ja, robot. Dosta se scenarija bazira na gradnji karaktera spomenutih likova stoga je ta raznovrsnost, posebice što se tiče većeg broja žena u posadi, bitna nota za iščitavanje ideološkog ključa. Naime, pilot epizoda originala Star Treka izazvala je negodovanje jer je prva časnica bila žena, a ulogu je igrala supruga tvorca serije Genea Roddenberryja. Taj je lik maknut skupa s kapetanom Christopherom Pikeom, a Spock je postao prvi časnik. Teško bi bilo ideološki analizirati sve epizode Nove generacije bez zamaranja čitatelja, no s obzirom na raniji spomen feminizma vrijedi navesti postojanje epizode gdje je društvo na jednom planetu zasnovano na matrijarhatu. Jedini matrijarhat u čitavoj ljudskoj povijesti bio je onaj izmišljen u priznatoj prijevari antropologinje Margaret Mead, no – tko zna? – stalni rast žena u našoj birokraciji i politici možda nas dovede do jedinstvenog matrijarhata u povijesti ljudskog društva: babokracije.
U franšizi Voyager (što je naziv svemirskog broda) emitiranoj od 1995. do 2001. godine, kapetanica je snažna i neovisna žena Kathryn Janeway. Njezin prvi časnik je Chakotay, pripadnik indijanske manjine, u seriji prvotno terorist Maqijac integriran u pripadnike Zvjezdane flote nakon što ih je neprijatelj odveo u Delta kvadrant, zbog čega moraju surađivati tijekom dugogodišnjeg putovanja kući u Alfa kvadrant. Crnac Vulkanac Tuvok šef je osiguranja, dok je još jedna snažna žena, poluklingonka B’Elanna, šefica strojarstva. Kroz brojne se epizode razrađuje prvotni feministički idealtip jake žene na vodećem položaju, uglavnom kroz kapetanicu koja u jednoj epizodi čak i susretne nestalu pilotkinju Ameliju Mary Earhart. Kontrapunkt kapetanici i zapovjednici stroja, pomalo muškobanjastima u ponašanju, u izgledu sami prosudite, jest Sedma od Devet, “sisata plavuša” asimilirana u Borg: izvanzemaljski kolektiv asimiliranih kiborga sastavljenih od raznih izvanzemaljaca. U Novoj generaciji gdje se prvi put pojavljuju posvećeno im je samo nekoliko epizoda, no Borg ovdje kroz brojne epizode postaje glavnim neprijateljem. Brojne epizode sadrže rasnu problematiku u vidu mržnje i ratova između različitih vrsta izvanzemaljaca, pri čemu, naravno, imamo i epizode s nacional-socijalističkom problematikom (Hirogenci love posadu Voyagera u hologramu odjeveni kao nacisti, hologram Doktor nađe se u mengeleovskoj dilemi može li koristiti znanje Kardasijanca stečeno na neetičan način).
Franšiza Deep Space Nine (što je naziv kardasijske svemirske postaje) emitirana od 1993.-1999. godine konačno nam daje crnca Benjamina Siska kao kapetana. Imamo kao njegovu prvu časnicu snažnu ženu, bojnicu (kasnije pukovnicu), bivšu teroristkinju Bajoranku Kiru Nerys, a Worf se ponovno javlja kao zapovjednik, s većom razradom karaktera. Tu je i doktor Bashir, Indijac, dok opet imamo seksi znanstvenu časnicu Jadziju Dax, s bitnom napomenom da je ona ujedno i Trill (u trbuhu ima simbiota koji nosi sjećanje drugih ljudi, uključujući muškaraca – ne podsjeća li to na transrodnost?) te bespolnog mjenjolika Odu, koji se ipak zaljubljuje u Nerys. Pripadnici pokreta Black Live Matters obožavali bi epizodu Far Beyond The Stars u kojoj Sisko sanjari ili ima viziju da je pisac znanstveno-fantastičnih priča koje ne može objaviti jer je crnac. U tom alternativnom svemiru ili viziji stvarnosti smještenom u ’60-e ili ’70-e godine, svi dobivaju druge uloge pa tako glavni negativci glume bijele policajce koji, kao oličenje sustava, vrše nasilje nad crncima. Ovdje su glavni negativci Kardasijanci čije je društvo ustrojeno kao vojska sa snažnom tajnom službom (Obsidijanski red). Njihova postaja preuzeta je od Federacije nakon završetka okupacije drevnog planeta Bajor s Prorocima – zapravo netjelesnim izvanzemaljcima iz subsvemirske crvotočine – koji, s obzirom na svoju religiju (ako ćemo biti politički nekorektni, i po rubovima na nosu kao možebitnoj aluziji na karikaturu dugih noseva), podsjećaju na Židove.
Dalje se, kroz lik pipničara Quarka, razrađuju izvanzemaljci Ferengiji (prvi put prikazani u Novoj generaciji), što je očita alegorijska kritika kapitalizma. Sveta knjiga im je Pravila stjecanja (često citirana u seriji), smisao života im je stjecanje profita, raj im je Sveta riznica, žene ne smiju sudjelovati u javnom životu i biti odjevene (dašak feminističke kritika kapitalizma, premda kapitalizam itekako treba ženu kao radnicu), zabranjeno je sindikalno udruživanje, a mito i korupcija normalna su pojava. Kritika kapitalizma ide toliko daleko da Quarkov brat Nog u epizodi Bar Associate citira poznatu krilaticu: Radnici svijeta, ujedinite se! U epizodi In The Cards sin kapetana Siska želi kupiti kartu za bejzbol, no kako u Federaciji nema novaca to može učiniti jedino tako da posudi novac (zlatne poluge latinuma) od Ferengija, uslijed čega se u epizodi ponavlja ona Picardova tvrdnja s početka, da pokretački nagon ljudi više nije profit već želja za usavršavanjem.
U ovoj franšizi novost je galaktički rat s takozvanim Dominijem (ujedinjeni planeti i različite vrste izvanzemaljaca pod vodstvom vrste mjenjolika) iz Gama kvadranta s kojim Alfa kvadrant povezuje spomenuta crvotočina. Njihov naziv, Osnivači, podsjeća me na izraz Founding Fathers iz 1973. godine, kojim je povjesničar Richard B. Morris nazvao Johna Adamsa, Benjamina Franklina, Alexandera Hamiltona (u jednoj epizodi ga Kirk parafrazira), Johna Jaya, Thomasa Jeffersona, Jamesa Madisona i Georgea Washingtona. Politika mijenjolika, doduše, rasnog je tipa jer se oni od drugih razlikuju po tome po tome što nisu humanoidi, a nakon progona dolaze do zaključka kako je najbolja zaštita od humanoida njihovo pokoravanje. Je li ukazivanje na sličnost Dominija s Commonwelthom i Osnivača s Očevima osnivačima početak postkolonijalne krivnje ili samoprenategnuta interpretacija, prosudite sami. Opet se javlja eugenika kroz genetički inženjering (Doktor Bashir je genetički poboljšani čovjek) i kloniranje supervojnika Jem’Hadara (ubrzani rast, kontrola putem posebne droge, imprinting vojnog znanja) i diplomata Vorte (cerebralni tipovi bez posebne snage, sluha, vida i generalno smisla za umjetnost) koji smatraju Osnivače božanstvom.
Star Trek: Enterprise vraća se na vrijeme prije osnutka Federacije, naime radnja originala smještena je u 23. stoljeće, radnja tri spomenute franšize u 24. stoljeće, dok je radnja serije Star Trek: Enterprise iz 2001. godine (četiri sezone s po 26 epizoda) smještena u 22. stoljeće, prije nastanka Federacije s pokusnim programom Enterprisea kao prvog zemaljskog broda u svemiru. Ovo je zapravo neuspješni pokušaj (fanovi ga nisu baš dobro prihvatili) oživljavanja stare slave Star Treka iz ’60-ih godina, što se vidi po uglavnom ljudskoj posadi, uz izuzetak “sisate brinete” Vulkanke T’Pol kao prve časnice (ženska verzija Spocka?) i pretilog Denobulanca kao brodskog doktora. Ostatak ekipe čine Amerikanac Archer kao kapetan, Amerikanac Trip kao brodski strojar, Englez Malcolm kao šef osiguranja. Od manjinskih etniciteta, tu je pilot crnac te Kineskinja Hoshi kao vezistica, vjerojatno kontrapunkt Uhuri. Imamo opet dosta ponavljanja i igre na nostalgiju za izvornikom, no u pogledu teme ovog eseja imamo opet pitanje rasizma u vezi između T’Pol i Tripa, ksenofobije Zemljana prema izvanzemaljcima (budući da je biološka činjenica da različite vrste, za razliku od različitih rasa, ne mogu imati potomke, a u Star Treku pripadnici različitih izvanzemaljskih vrsta potomke ipak imaju, različite izvanzemaljce očito se može uzeti i kao alegoriju rase). Naravno, u prvoj i drugoj epizodi četvrte sezone Storm Front, gdje se posada vraća u prošlost Zemlje i 1944. godinu, opet imamo naciste, čiju se pobjedu nastoji spriječiti uz pomoć izvanzemaljaca.
Sve u svemu, pitanja rasizma i feminizma ovdje su efemerna te ne dominiraju kao glavne idejne niti vodilje u ovom poglavlju obrađene četiri franšize, no vjerojatno su dovoljna da oduševe prosječnog ljevičara čijeg su narativa danas sastavni dio borba za ženska prava i borba protiv rasizma.
Genderizam, pahuljice i LGBT-izam
Prvih šest filmova Star Treka bavi se originalnom posadom, zatim se četiri filma bave posadom iz Nove generacije i potom, u tri nova filma, opet imamo originalnu posadu (Star Trek iz 2009., Star Trek Into Darkness iz 2013., Star Trek Beyond iz 2016. godine) s novim glumcima, za čiju je produkciju zaslužan J. J. Abrams, inače redatelj i dva filma nove trilogije Star Warsa. Osim J. J. Abramsa, zajedničko im je suptilno otvaranje prostora homoseksualnosti – jedna kratka scena u Star Warsu prikazuje dvije žene kako se ljube, dok je u Star Treku pilot Hikaru Sulu, u sceni gdje on i njegov partner šeću s djetetom, iz heteroseksualca pretvoren u homoseksualca. Zanimljivo, prvotni glumac Hikaru Sulua izišao je, kako se to kaže, iz ormara kao homoseksualac u svojem privatnom životu. Novi filmovi, osim nostalgije i prežvakanih tema, nemaju dašak originalnosti, baš kao niti nova trilogija Star Warsa. Navodno su dobri izgledi da najnoviji film Star Treka režira Quentin Tarantino, što bi moglo znatno podići kvalitetu baš kao što se u filmskom serijalu Jamesa Bonda kao pun pogodak pokazalo angažirati jaka redateljska imena poput Sama Mendesa ili Caryja Jojija Fukanage.
U trenutku pisanja ovog eseja postoje četiri sezone nove franšize Star Trek: Discovery. U glavnoj ulozi je mlada crnkinja Michael Burnham koja od pobunjenice (izazvala je rat s Klingoncima i skrivila smrt svoje kapetanice) postaje novom kapetanicom. Činjenica je da je namjerno izabrana crnkinja kako bi niz kapetana kao glavnih likova bio raznolik – Kirk kao heteroseksualni bijeli muškarac na poziciji moći, Picard kao stariji bijeli heteroseksualni muškarac na poziciji moći, Janeway kao bijela heteroseksualna žena na poziciji moći, Sisko kao heteroseksualni crnac na poziciji moći, Archer kao (ponovno) heteroseksualni bijelac na poziciji moći, te sada Michael – heteroseksualna crnkinja na poziciji moći. No ne brinite, nova franšiza ima i homoseksualni ljubavni par – čine ga brodski doktor Portorikanac i inženjer stroja, bijelac (glumac je homoseksualac i u privatnom životu, a njegov je iskaz u MeToo pokretu uništio karijeru Kevinu Spaceyju), strastveno se ljubeći u raznim scenama diljem četiri sezone.
Inače, biseksualni odnos imali smo već u epizodi Rejoined u četvrtoj sezoni Star Trek: Deep Space Nine, gdje se Jadzia Dax poljubi sa svojim bivšim mužem, no u tom trenutku ženom, budući da Trillovi kao vrsta zadržavaju sjećanja bivših domaćina – bilo žena, bilo muškaraca – putem crvuljka simbiota u trbuhu. Njihova veza raspadne se jer je u društvu Trilla strogo zabranjeno, pod prijetnjom egzila, biti u vezi koju čine osobe čiji su prethodni domaćini bili u vezi – mogli bismo reći da je to nategnuta aluzija na reakciju društva na lezbijske veze. Jadzia se kasnije udaje za Worfa. Trill će kao koncept izvanzemaljske vrste poslužiti za uvođenje ne-binarne protagonistkinje, inače ne-binarne glumice u privatnom životu, u ulozi Adire u čijem je trbuhu simbiot te njezin feminizirani dečko ili cura ili što već, čija je svijest iz simbiota kasnije prebačena u androida. Više je nego očito kako se u procesu pisanja scenarija gledalo na koji način ubaciti što više atipičnih seksualnih preferencija različitih likova.
Novost u produkciji su 13 epizoda po sezoni, kao i uglavnom nesamostalni karakter epizoda, to jest pripovijedanje jedne priče kroz čitavu sezonu. Ne smijemo zaboraviti spomenuti kako je warp pogon zamijenjen ekološki čistim pogonom na spore od nekakvog svemirskog micelija, što i nije čudno uzmemo li u obzir da je borba protiv klimatskih promjena i pretjerani ekologizam postao dio narativa ljevice u 21. stoljeću. Nažalost, glavne priče u sve četiri sezone uglavnom su reciklaža starijih serija (rat s Klingoncima, zrcalni svemir kao paralelna dimenzija u kojoj su svi pozitivci negativci, odmetnuta umjetna inteligencija, svemirske anomalije, putovanja u budućnost i prošlost itd.), uz stalne reference na ranije franšize. U drugoj sezoni pojavljuje se Enterprise iz prve pilot epizode, s kapetanom Pikeom i prvom časnicom te Spockom, te će se, što je i očekivano, na zahtjev fanova ove godine ta franšiza oživjeti, pa ostaje za vidjeti hoće li se priča opet silovati s brojnim scenama kao iz gay sapunica.
Ostaje za spomenuti Star Trek: Picard kao najnoviju franšizu u ovom kontekstu. Tu je sve manje-više nostalgija, uz mnoštvo uloga iz Nove generacije, dok je priča načelno u redu, uz snažne aluzije na pitanje migranata (nakon uništenja planeta Romulusa, Picard vodi migrante Romulance). Jedina problematična scena ona je gdje Sedma od Devet, koja je inače hetersoseksualna (ljubavna veza sa Chakotayjem), zaljubljeno za ruku drži heteroseksualnu crnkinju, kapetanicu Rufi. Scena je problematična jer kroz čitavu sezonu nigdje nije bilo nikakva razvijanja međusobnog odnosa ili naznaka privrženosti, zbog čega se vidi da je taj prizor nasilno ubačen u priču, kao iznenadna šaka u oko gledatelju. Vjerojatno će toga biti više u naredne dvije sezona Picarda, gdje se protagonisti, kako bi spriječili pojavu totalitarizma, vraćaju u 2024. godinu. Nadam se samo da im Trump ne će biti glavni negativac.
Animirana serija Star Trek: Lower Decks je više, kao Rick i Morty, humorističnog karaktera, dok je Star Trek: Prodigy namijenjen djeci, pa nema smisla dublje propitivati njihovu ideološku podlogu. Uglavnom, LGBT-izam i genderizam nekom je čudnom kulturnom mutacijom postao dio narativa ljevice u 21. stoljeću, a u novim franšizama previše bode u oči, zbog čega je mnogo obožavatelja desnog svjetonazora odustalo od serije.
Borgizam kao komunizam i transhumanizam
Budući da smo počeli s citatom iz filma Prvi kontakt gdje je glavni neprijatelj Borg, s time ćemo i završiti. Borg asimilira sve rase izvanzemaljaca pretvarajući ih u kiborge, nebitna mu je rasa, nebitan mu je spol, nebitna mu je klasa i nebitna mu je, sve do razine slobode misli i vlastite osobnosti, individualna privatnost. Svi Borgovi povezani su pomoću tehnologije u jednu kolektivnu svijest s ciljem tehnološkog usavršavanja radi postizanja savršenog društva, to jest što većeg savršenstva. Kada se bolje promisli, čak i njihovi ružni, kockasti brodovi asociraju na socijalistički funkcionalizam ogromnih zgrada bez duše i ljepote. Radikalni kolektivizam i transhumanizam; nije li to mokri san svakog radikalnog ljevičara? Možda je Marx mislio na Borg kada je govorio da će do besklasnog društva dovesti razvoj proizvodnih sredstava?
Sve u svemu, ono što je mene privuklo gledanju serija, osim ljubavi prema znanstvenoj fantastici, jest fini intelektualizam (Kirkov prijatelj i negativac koji čita Spinozu, Picard nosi na odmor Uliksa i sluša Bizeta ili iz zabave rješava matematički problem iz 20. stoljeća, Klingonac koji u bitki recitira Shakespearea, besmrtnik iz originalnog serijala koji je bio da Vinci i Cezar i Brahms itd.), zanimljiva klasična filozofska pitanja (Što je čovjek? Što je to živo biće? Što je svemir? Koji je smisao života? Što je moć?) i nadasve zasebne, raznolike i dobre priče u grandioznoj produkciji. Sve navedeno, osim moje ljubavi prema znanstvenoj fantastici, u serijama i filmovima u 21. stoljeću nedostaje, no budući da sam kroz osnovnu i srednju školu odrastao s tim serijama, ostala mi je nostalgija – pomalo paradoksalno s obzirom na radnju smještenu u budućnosti – uz onu vječnu poštapalicu: prije je bilo bolje.
Oznake:Marko Paradžik Last modified: 30. 3. 2022.
