Written by 19:00 Hereze, Ogledi

Skice za portret Donalda Trumpa

Donald Trump premoćno vodi u republikanskim predizborima za kandidaturu na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD-u gdje ga, po svemu sudeći, čeka revanš s njegovim nasljednikom, demokratskim predsjednikom Joeom Bidenom. Za to vrijeme, Trump je suočen s nizom optužnica u različitim američkim saveznim državama, a u Georgiji je bio primoran otići u zatvor, gdje je – prije nego što je plaćanjem jamčevine od 200 000 dolara pušten natrag na slobodu – kratko zadržan i, sukladno američkoj kaznenopravnoj tradiciji, fotografiran. Niz suradnika Heretice i njezini urednici ukratko se osvrću na ovaj ikonični portret i koloplet njegovih implikacija.

Marul Kuljiš: Povijesna fotografija

To jutro pojavio se u intervjuu kod Tuckera Carlsona. Činio se pomalo stariji, pomalo umorniji, iako i dalje teški zajebant. Ali prilikom svog privođenja, unatoč osam godina cirkusa i medijskog pritiska, afera i izdaja, pobjeda i poraza, kao i iznenađujućih 77 godina iza sebe, Donald Trump emanirao je čisti prkos, karizmu i magnetizam.

Ovo je povijesna fotografija, a toga je svjestan i Trump, budući da je, potpuno očekivano, isti tren kapitalizirao reklamu kakvu ne bi nikad mogao platiti. Prekinuo je šutnju na ex Twitteru, X-u, koja traje od 8. siječnja 2021., objavivši upravo ovu sliku, bez šerifovog vodenog žiga i s dodanim tekstom: Election Interference. Never Surrender!

Zanimljivo je da su osim Trumpovih pristaša, koji su sliku isti tren stavili na šalice, majice, privjeske i sličnu marketinšku robu, fotografiju prigrlili i neki protivnici, koji su ju također stavili na majice, s ironičnim komentarima poput FAFO (hrv. Zajebavaj se i saznat ćeš). Objava Trumpovog privođenja imala je i učinak rasta njegove popularnosti među populacijom potencijalno kriminalnih nagnuća, primjerice poznati reper Chief Keef napisao je… nešto.

Ako mi dozvolite kratku digresiju, što se dogodilo s mug shotovima kroz godine? Američka praksa fotografiranja pritvorenika proizvela je kroz godine antologijske fotografije. Ova mladog Franka Sinatre mogla bi visjeti u svakom muzeju.

Trumpova slika izgleda kao da je slikana nekvalitetnom web kamerom na širokom tronošcu iz 2005. koje su se koristile prije nego su ih počeli ugrađivati u laptope. Većina mug shotova 21. stoljeća nažalost spada u ovu kategoriju, što možemo ilustrirati primjerom popularne stranice gdje možete gledati slike uznemirenih djevojki uz opis zločina radi kojeg su privedene.

Ostaje vidjeti hoće li Election interference. Never surrender! majice zamijeniti MAGA šilterice u ovom izbornom ciklusu. U svakom slučaju, slika će ostati zapamćena.

Marko Paradžik: Morfologije lica

Oswald Spengler je u svojem kapitalnom djelu Propadanje Zapada kao povijesnu displinu predložio proučavanje morfologije izraza lica, jer je smatrao da kroz određeni izraz možemo doznati nešto o rasi kao duhovnoj kategoriji određenog društva. Trumpov izraz različit je od strogo smirenog izraza Julija Cezara i nehajno opijenog izraza Napoleona Bonapartea, njega bi se možda najbolje moglo objasniti kroz lik Lexa Luthora, glavnog negativca iz DC-jevih stripova (zanemarite pritom sve loše filmske ekranizacije tog lika, njegov ton je eventualno pogođen u animiranim filmovima). Njihova sličnost je sljedeća: dok nisu u nevolji staloženi su, obojica su iz svijeta biznisa prešli u politiku i postali predsjednici, obojica za neprijatelja imaju ilegalnog aliena, obojica žele dominaciju svijetom… Vratimo se na Spenglera. On je u svojoj morfologiji povijesti objasnio da se u svijetu bore dva principa – krv i novac (zanimljivo, taj koncept naš je Zvonko Bušić u svojoj knjizi Zdravo oko sjećanja usvojio kao istinit) – e sad, je li po toj morfologiji povijesti i lica Trump Cezar kojeg vodi princip krvi, ili Katilina kojeg vodi princip novca? Vrijeme će pokazati.

Tomislav Ražnjević: Priznajem samo sud svoje partije!

Ukoliko bismo globalnu hit-fotografiju privedenog Trumpa provukli kroz interpretacijski filter definiran našim lokalnim povijesno-političkom nasljeđem, mogli bismo ju nasloviti: Priznajem samo sud svoje partije! Bio bi to zgodan tekstualni prilog printanom licu Trumpa na majicama i jaknama namijenjenima tržištu tzv. zajedničkoga jezika.

Naime, vrijedi podsjetiti na najpoznatiji „mugshot“ s tzv. ovih prostora, kojemu se bliži stota obljetnica, a prilikom čijeg nastanka je izrečena ta proslavljena antisistemska kovanica čija nas poruka kao noćna mora opsjeda i 30 godina nakon demokratskih promjena. Riječ je, naime, o fotografiji Josipa Broza Tita iz zagrebačke policije iz 1928. godine.

Spomenuti dvojac povezuje antiglobalistička paradigma i „make first“ suverenizam, a zajedničke su im i karakteristike ličnosti koje kriju tajnu uspona: hladnokrvna beskrupuloznost, obožavanje moći, ideološka i svjetonazorska fleksibilnost, odnosno ne-robovanje ikakvim političkim filozofijama i vrijednosnim sudovima; vrsna socijalna inteligencija koja prepoznaje „znakove vremena“, te iznimno učinkovito udara u populističke note i, kako narod voli reći, znade i može sa svim i svakim.

Ovakva spajanja nespojivoga bila bi potpuno jalova i besmislena da Hrvatska ne posjeduje onoga koji, u ovom trenutku, može jedini politički profitirati od daljnje „titoizacije“ lika i djela Trumpa među lokalnom javnosti – predsjednika Milanovića.

Marino Badurina: Ne priznajem čak ni sud svoje partije!

Trumpov zatvorski „mugshot“ kao da odaje čudnu kombinaciju odlučne borbenosti i loše probave. Oko Trumpova lika i djela toliko je toga ionako bilo iznimno, skandalozno, neviđeno u američkoj povijesti predsjednikovanja da nas ni ovakav njegov pritvorski portret više ne iznenađuje. Njemu je nemoguće oduzeti reputaciju. Za neke ona je neupitna, za neke druge odavno nepostojeća. No, pošto je, suprotno nekim razmišljanjima, čak i on ljudsko biće, moguće je oduzeti mu vrijeme i energiju (a tek novac!). Na fotografiji djeluje upravo tako, kao nervozni nosorog kojega vodene pijavice ometaju i zadržavaju u obavljanju preča posla. Mir u svijetu, ekonomski prosperitet, globalna harmonija, sve to sada je na čekanju jer Trumpu spremaju „bombaški proces“. Poznavajući ga, ne bi taj priznao čak ni „sud svoje partije“.

Tomislav Kardum: Čovjek pod kotačem povijesti

Lideri u 21. stoljeću većinom su dobar argument u prilog tezi o kraju povijesti. Riječ je o mahom tehnokratima za koje je ideologija psovka, a ne neutralan pojam. Oni djeluju u okviru postojećeg, vješto manevrirajući u dnevnoj politici, ali njihov doseg nije velik. Predvidljivi su – uglancani, lijepo podšišani i fit, išli su na ista sveučilišta, a nakon političke karijere sjede u upravnim odborima istih/sličnih kompanija ili tvrtki.

Ali – neki se još uvijek postavljaju pod taj naizgled nezaustavljivi kotač povijesti, vraćajući nas u eru karizmatičnih lidera i pokretača povijesnih zbivanja, a ne samo objekata. Takav je i Trump s fotografije. Dok njegovi suvremenici suočeni s bitkom i mogućnošću poraza odustaju (jednog takvog sjećaju se i Hrvati slabog pamćenja), Trump u nju ulazi. Nesklon kompromisu i željan borbe, koja izvire iz fotografije, izazivajući gađenje i strah kod kompromiserskih vođa.

Matija Štahan: Lice u svjetlosti, lice u sjeni

Na zatvorskoj fotografiji Trump izgleda nestvarno. Ne zbog njezina sadržaja – na bespresedanske novine naviknuti smo u sedam-osam godina njegova političkog djelovanja – nego zbog nečega neopipljivog, atmosfere koja djeluje kao da ju je generirala umjetna inteligencija. Ili kao da je virus ušao u foto-dosjee zatvora u okrugu Fulton i nekako pokazao da Trump nikada nije ni postojao, da je riječ o simulakrumu u koji smo kolektivno povjerovali. Takav rasplet imao bi smisla, svakako više nego čista Trumpova biografija – naposljetku, u doba simulakruma, u kojemu je politika SAD-a i prije njegove pojave pretvorena u reality show, posve je logično da prvak reality showova postane i prvakom američke politike.

Pola lica mu je u sjeni, i ta polovica izgleda fotošopirano poput naslovnice mondenog magazina; druga polovica je na svjetlu, odakle nas motri gnjevno oko s tjeralice. Trump i nije čovjek, nego mitološko biće, kozmička sila što uravnotežuje, pojavljujući se u doba vrhunca progresivističkog ludila da bi klatno povijesti okrenula na drugu stranu. Došao je uništiti liberalnu demokraciju kakvu poznajemo e da bi je spasio, pokazujući usput kako je i prije njegova dolaska već bila uništena – samo što se to tada teže moglo primijetiti. On nije samo spasitelj civilizacije ili simbol onoga što ne valja s civilizacijom, nego oboje u isto vrijeme; kao njezin proizvod, Trump ukazuje na ono što s civilizacijom ne valja i kad je u pravu i kada griješi.

Kao trickster, miljenik i ljubitelj Slučaja, arhetip šaljivca, mitska figura koja širom svjetskih kultura, pa i u pra-Americi urođeničkih naroda, uz dašak zaigranosti kombinira božanske i demonske elemente, Trump nadilazi sve nametnute mu granice, a djelujući onkraj svake logike, svojim potezima prividne nevolje okreće u vlastitu korist, čega je ova fotografija samo najnoviji primjer.

Ivan Komšić: Rekli su o Donaldu Trumpu

„He wrestled with an alligator, tussled with a whale; handcuffed lightning, thrown thunder in jail; only last week, he murdered a rock, injured a stone, hospitalized a brick; he’s so mean he makes medicine sick.“ 
Muhammad Ali

„What a piece of work is a man, How noble in reason, how infinite in faculty, In form and moving how express and admirable, In action how like an Angel, In apprehension how like a god, The beauty of the world, The paragon of animals.“
William Shakespeare

„Kod Trumpa sam uvijek cijenio što je išao crtom najvećeg otpora. U principu je glavna oznaka dobrog političara u tome da se kreće u okviru onoga što se može ostvariti. Na neostvarive stvari ne smije ići. A osnovna je karakteristika Trumpa zapravo, obrnuta, da je išao crtom najvećeg otpora i sve što je izveo bilo je protiv logike. Izvodio je nemoguće. I to u svim svojim postupcima kojih je čitava serija.“
Miroslav Krleža

„From the ashes a fire shall be woken,
A light from the shadows shall spring;
Renewed shall be blade that was broken,
The crownless again shall be king.“
J. R. R. Tolkien

Donald Trump o sebi (iz biografije autora Alexandrea Dumasa oca)
„And now, farewell kindness, humanity, and gratitude! Farewell to all the feelings that expand the heart! I have been heaven’s substitute to recompense the good – now the god of vengeance yields to me his power to punish the wicked!“

Last modified: 29. 8. 2023.
Close