Rodom Kanađanin, David J. Betz dugogodišnji je profesor uglednog londonskog King’s Collegea. Primarno područje njegova znanstvenog interesa je rat u suvremeno doba, o čemu je objavio više knjiga kod prominetnih izdavača, kao što su „Kibernetička sigurnost i država: Prema strategiji za kibernetičku moć“ (Cyberspace and the State: Toward a Strategy for Cyber-Power) u suatorstvu s Timom Stevensom, „Doba zaštite: Fortifikacija u 21. stoljeću“ (The Guarded Age: Fortification in the Twenty-First Century) i „Vojno-civilni odnosi u Rusiji i istočnoj Europi“ (Civil-Military Relations in Russia and Eastern Europe).
U širu javnost David Betz je dospio prije nekoliko mjeseci nakon što je objavljen njegov znanstveni rad u dva dijela pod naslovom „Građanski rat dolazi na Zapad” (Civil War Comes to the West) u kojemu je ustvrdio kako postoji velika šansa za građanski rat u većini zapadnoeuropskih zemalja – dapače da je on izgledan! Betz je naposljetku zaključio: „Obrambeni sustavi zapadnih zemalja trebali bi se čuvati sklonosti da ne vjeruju ili da umanjuju prijetnju unutarnjeg sukoba. Naime, okolnosti koje se općenito smatraju pokazateljima potencijalnog građanskog rata jasno su prisutne u nizu država za koje se dugo smatralo da su izvan dosega takvih sukoba“.
Spomenuti je članak bio povod Heretici, kao i nizu drugih zapadnih medija, za intervju s profesorom Betzom.
Možete li ukratko objasniti našim čitateljima zašto vjerujete da su zapadna Europa i Sjedinjene Američke Države u opasnosti od građanskog rata? Koje su od njih najnestabilnije?
Razlog zbog kojeg su zapadne države u opasnosti od građanskih ratova leži u sljedećem:
Frakcioniranje političkog i društvenog života danas je danas obilježeno visokim stupnjem polarizacije te porastom otvoreno etničkih i sektaških stranaka. Ono što sada postoji diljem Zapada oblik je frakcionizma poznat kao „polarni frakcionizam“, u kojem se ljudi ne razilaze toliko u stavovima o određenim pitanjima, već u onome što smatraju konsenzusom svoje „plemenske“ skupine. Ova vrsta frakcionizma nastaje kada ljude prvenstveno pokreću strah i nesigurnost. Tri velike europske države (Francuska, Njemačka i Britanija) sada se nalaze u ovom stanju, a situacija se rapidno pogoršava. Neke manje države, posebno Irska, postale su izuzetno nestabilne. Važno je razumjeti da, kada sukobi započnu u bilo kojoj od ovih zemalja, bilo velikoj ili maloj, vrlo je vjerojatno da će se proširiti.
Moramo spomenuti atentat na Charlieja Kirka. Politička ubojstva svakako nisu znak zdravog političkog ozračja. U ovom slučaju čini se da je motiv bio ideološki (napadač s krajnje ljevice), a ne etnički. Jesu li „kulturni ratovi“ važniji čimbenik za moguće izbijanje građanskog rata na Zapadu ili je to promjena demografske strukture?
Mislim da postoje razlike između Sjedinjenih Država i europskih zemalja, iako su sve u stanju ekstremne unutarnje ugroženosti. U SAD-u je problem, moglo bi se reći, više ideološki, dok je u Europi on izravnije povezan s masovnom migracijom naroda koje je nemoguće kulturno asimilirati.
U svom ste radu argumentirali da su stabilne države ili etnički homogene ili toliko fragmentirane i raznolike da nijedna skupina nije dovoljno jaka kako bi se mogla pobuniti protiv sustava. Iz hrvatske perspektive, znamo da su Jugoslavijom dominirali Srbi, ali oni nikada nisu imali dovoljno snage za uspostavu prave hegemonije jer su činili manje od 50 posto stanovništva. Kreće li se zapadna Europa prema scenariju sličnijem Jugoslaviji ili Libanonu?
Oba su primjera relevantna. Moj odgovor može biti donekle pristran jer znam više o jugoslavenskom nego o libanonskom slučaju. Ipak, sklon sam mišljenju da je neka vrsta balkanizacije vjerojatniji ishod. U svakom slučaju, ono što ćemo vidjeti (a što već sada možemo promatrati) jest kako građanski sukobi metastaziraju u sve otvoreniji sukob, uglavnom preko paravojnih skupina, što će rezultirati migracijama stanovništva, nastankom posebnih enklava, i na kraju nečim nalik na etničko čišćenje kakvo smo vidjeli u bivšim jugoslavenskim državama.
Na kraju, jedno pitanje iz hrvatske perspektive. Ovdje kulturni ratovi nisu toliko izraženi, politička arena još uvijek je relativno civilizirana, a političko nasilje je zanemarivo. Međutim, primjetan je porast broja stranih radnika koji dolaze izvan Europe, što bi s vremenom moglo postupno promijeniti stabilnu demografsku strukturu. Pratite li razvoj događaja u srednjoj i istočnoj Europi i mislite li da bi ova regija mogla, s vremenom, krenuti prema istim dinamikama koje vidimo na Zapadu, ili će vjerojatno ostati na drugačijem putu?
Ne mogu govoriti o Hrvatskoj s velikim autoritetom jer nemam posebno duboko znanje o njoj. Mogu, međutim, reći da sam, često putujući u druge dijelove srednje Europe, posebno u Mađarsku, primijetio da ljudi tamo snažno osjećaju kako ne smiju krenuti putem Zapada kada je riječ o migracijama. Dovoljno je usporediti iskustvo Budimpešte ili Krakova noću s onim u Parizu, Berlinu ili Bruxellesu. U prvim gradovima možete vidjeti djevojke koje se sigurno i bez straha šetaju same ili u paru, dok je u potonjima to sve rjeđa i gotovo nemoguća pojava.
Razgovarao Tomislav Kardum
