Sjećamo se sir Rogera Scrutona, istaknutog engleskog filozofa, pisca i umjetnika koji je, za razliku od mnogih svojih suvremenika, bio podjednako mislilac i čovjek djelovanja. Za mene je on bio profesor i mentor kojeg nikada nisam imao priliku upoznati osobno, već samo kroz njegova djela i virtualna predavanja. Vijest o njegovoj smrti duboko me potresla i rastužila, kao i mnoge druge koji su ga cijenili, zajedno s njegovim radom, idealima i idejama. Danas pišem ovu kratku refleksiju kao znak zahvalnosti i počast sjećanju na njega.
Prvi sam se put s djelima sir Rogera Scrutona susreo 2016. godine tijekom predavanja o političkim ideologijama na fakultetu. U to vrijeme, moram priznati, moji stavovi bili su poprilično drukčiji od današnjih – bili su lijevo-liberalni, kao što je to često slučaj kod studenata humanističkih znanosti. Upozoravali su me da budem oprezan, a ja sam imao predrasude ne samo prema njemu, nego i prema konzervativnoj filozofiji uopće. Ipak, kao netko tko voli izazove i istraživanje različitih perspektiva, pronašao sam ga intrigantnim i počeo čitati njegova djela. Postupno su njegova razmišljanja počela izazivati moje dotadašnje stavove, što je označilo početak mog puta prema konzervativizmu.
Konzervativizam prema Scrutonu
Često se čuje tvrdnja da je lako biti konzervativan te da su konzervativni mislioci “intelektualno skromni” ljudi bez mašte, skloni održavanju statusa quo umjesto inovacijama i napretku. Ali je li to doista točno? Iako to može biti slučaj kod nekih, daleko je od pravila – a postoje dobri razlozi zašto konzervativizam zauzima ovakav pristup. Konzervativizam je ukorijenjen u specifičnom načinu razmišljanja, sustavu vrijednosti i filozofiji. Ukratko, on naglašava razboritost nad nepromišljenošću, red nad kaosom, razum nad emocionalnošću te mudrost tradicije nad neizvjesnim utopijskim nadama.
Kako mu ime sugerira, konzervativizam nastoji očuvati ono što se smatra vrijednim i neprocjenjivim: kulturu, zajednicu, okoliš, institucije, civilizaciju i još mnogo toga. Riječ je o prenošenju mudrosti i kulture koja je nama ostavljena, ne o nostalgiji za prošlošću, već o razboritom koraku naprijed. Konzervativci žele napredak, ali ne pod svaku cijenu. Za njih, napredak znači mudro kretanje prema boljem, a ako je odabran pogrešan put, spremnost na povratak kako bi se pronašao ispravan smjer. Vrijednost konzervativnog mislioca leži u načelima koja promovira, brani i nastoji očuvati.
Skromni div
Često se konzervativnim filozofima pripisuje “intelektualna skromnost”. No konzervativni mislioci poput sir Rogera Scrutona skromni su u svemu osim u intelektu. Bio je ponizan, nikada nije precjenjivao svoje znanje, a u toj poniznosti nalazila se veličina. Cijenio je tradiciju – ono što je često nazivao “mudrošću skupljenom kroz povijest” – ali je nije idolizirao niti smatrao nepogrešivom, kao što mu neki kritičari pripisuju.
Scruton je imao viziju i znao kritizirati reforme, ali nikada nije bio revolucionar. Često je naglašavao: “Dobre stvari se lako unište, ali teško stvore.” Njegov učitelj bila je povijest, s pravom nazvana “majkom mudrosti”. Njegovo vodstvo, iako nije uvijek eksplicitno izraženo u njegovim djelima, bilo je ukorijenjeno u kršćanstvu. Iako anglikanac, priznao je vlastite sumnje, ali je u isto vrijeme prepoznao važnost religije i teologije. Često je izražavao žaljenje zbog gubitka vjere u Europi, tvrdeći kako njezina zamjena ideologijama nije oslobodila svijet dogmatizma, već je, naprotiv, uzrokovala ogromnu štetu.
Prijatelj naroda i branitelj civilizacije
U današnjem svijetu svjedočimo novim oblicima totalitarizma, od kojih mnogi imaju korijene u kulturnoj revoluciji 1968., koju je Scruton od početka kritizirao. U vremenu “kulta ružnoće” branio je ljepotu kao simbol Božje prisutnosti i iskupljenja. U doba relativizma i profanosti, zalagao se za istinu i potrebu za svetim, tvrdeći da bez njih svijet postaje nepodnošljiv, a život gubi smisao.
Scruton je branio civilizaciju i ljubav prema vlastitom domu u doba kulturnog relativizma i globalizma, koji potiče osjećaj bezkorjenitosti, često potaknut zapadnjačkom krivnjom ili samomržnjom – fenomen koji je nazvao oikofobijom, novim oblikom barbarstva.
Iznad svega, zalagao se za zaštitu okoliša, zajednički život i opće dobro, naglašavajući da postoje stvari koje su svete i koje se ne mogu komercijalizirati. Kritizirao je kapitalizam i nekontroliranu industrijalizaciju, hvaleći ljepotu jednostavnog, seoskog života.
Sir Roger Scruton bio je, kako bi rekao sveti papa Pio X., “istinski prijatelj naroda”. Jer, kako je papa istaknuo: “Istinski prijatelji naroda nisu revolucionari ni inovatori, već tradicionalisti.” Scruton je bio čovjek dubokih uvjerenja i principa, za koje je platio visoku cijenu, ali nikada nije odustao. Bio je rijedak intelektualac s integritetom koji je živio ono što je propovijedao. Prema takvom čovjeku možemo izraziti samo duboko poštovanje i zahvalnost.
Requiem aeternam et requiescat in pace Domini!
