Written by 08:00 Hereze, Ogledi

Drago Glavić: Poetika onanije

Ne bi smio drkati, Momo, zato što je to podmukli samozez, a osim toga, čovjek više ne zna zašto je zapravo kriv.“ („Reče Krist“ , Émile Ajar)

(Posvećeno Agathi Vegi, Avery Cristy, Alini Lopez, Apoloniji Lapiedri, Ariani Marie, Abbie Maley, Anyi Krey, Sky Blue, Liyi Silver, Bree Daniels, Liki Star, Kenni James, Carolini Sweets, Evelyn Claire, Sydney Cole, Lani Rhoades, Sloan Harper, Nicole Aniston, Cherry Grace, Gianni Dior, Evi Loviji, Niji Nacci, Nataliji Starr, Liv Wild, Lyri Law, Miji Malkovoj, Miji Melano, Little Caprice, Stacy Cruz, Paoli Rey, Kendri Sunderland, Lily LaBeau i mnogim drugim mojim dragim goluždravim muzama na koje sam tijekom desetljeća bjesomučno drkao! Također, ovim se putem ispričavam onim osjetljivijim, ovdje zalutalim čitateljicama i čitateljima Booksinih stranica, a koji će zasigurno primijetiti da su gore navedene muze većinom bjelkinje, s tek pokojom mulatkinjom i latinom. Poručujem im da oni slobodno mogu napisati svoju Netflix verziju!)

        A sad ću, da oprostite, otkopčati šlic i skinuti mudante te započeti s blagim draganjem glavića, kao priprema za zaključni dio teksta. Podvojen sam. Ja i volim i ne volim drkanje! Ne volim drkanje jer sam baš nezasitan. Osmo drkanje u jednom danu naprosto mi ne donese zadovoljstvo kao ono prvo, a tek je 16 sati i treba još nekako ispuniti dan do odlaska na spavanje. Nije to lako; samo somalijskoj djeci i braniteljima Azovstala u ruskom zarobljeništvu u tom trenutku vjerojatno bude gore nego meni!

Ili i ne bude, jer oni su već u sljedećem trenutku po svoj prilici mrtvi od žeđi ili ruskih metaka. Dok ja ostajem živ, sa živom ranom od presušenog i usijanog glavića, a moj najdraži pornokanal Blacked Raw je baš sada, kao za inat morao izbaciti novi video s mojom omiljenom pornoglumicom Agathom Vegom.

        Ipak, volim drkanje jer o njemu mogu apsolutno iskreno pisati. Tu sam svoj na svome. Mislim da mi nitko ovdje nije ravan! Kada govorim o drkanju sam jedino stvaran, mada sa svakom ispucanom kanonadom kapljica vruće sperme sve više nestajem iz svijeta. Ni za što me više ne bude briga, zaboli me za svijet brajko moj! Ta zašto da u njemu aktivno sudjelujem i mijenjam ga na bolje? Kakve koristi ima od toga?! Nakon svakog drkanja takve mi misli prođu glavom.

Ma kakve tajne službe, vojske, policije i sveznajući suvremeni Fouchéi – drkanje je najsnažniji, onaj nosivi stup svake Vlasti i Države. Najbolji mozgovi svih generacija nisu ubijeni od metka poreznih obveznika, nego su neslavno istrunuli u ilegali od prekomjernog drkanja i u prazno lučenja hormona ljubavi – oksitocina. Drkanje je, složit ćemo se, reakcionaran čin par excellence!

Mislim da nema potrebe posebno objašnjavati zašto nas u svakom pogledu drkanje čini slabijima! Primjerice, sada dok ovo pišem ponosno živim u osmom danu bez drkanja! I odmah se osjećam neobično inspiriran, poletan i fizički snažan! Kažeš mi čitatelju da napravim sto sklekova, a ja ih već napravio dvjesto. Jednom sam čak izdržao pet mjeseci bez drkanja, i u tom kratkom vremenskom periodu postigao većinu svojih životnih uspjeha. Nažalost, Blacked Raw je potom objavio neki novi megalomanski, visokobudžetni film s genijalnim scenarijem i dakako, mojim omiljenim pornoglumicama, i to je bilo to – ništa od promjene svijeta. Sperma iz dubina jaja jasno mi je poručila: no pasarán!

Ipak, mada me čini tupim i cijepa mi ličnost, ja i dalje volim drkanje! Nikako ga ne smijem zamrziti jer ću pritom zamrziti sebe! Priznajem, neke od najljepših, dapače formativnih trenutaka proveo sam drkajući.

Bivša gimnastičarka, ruska božica Mija Malkova s najljepšim dupetom na planeti; ili pak dubina i orijentalnost Gianne Dior, ispale kao iz romana „Aleksandrijski kvartet“ Lawrencea Durrella, inače diplomirane psihologinje, koja je u pornosvijet ušla samo zato jer tamo sama želi biti; ili naizgled obična, a protejska ljepota Mije Melano, Lily LaBeau ili jedne Kenne James – zauvijek će biti dio mene, a i ja sam dabome njima dao oveći proteinski dio sebe!

Poseban bih pak članak mogao napisati o najvećoj među njima. Nije dugo na sceni, ali čim se pojavila, Agatha Vega je pomela sve pred sobom. Iako je meni osobno najdraži dio svakog pornofilma jašenje kurca, a njoj to najslabiji dio izvedbe, Agatha mi je svejedno uvjerljivo najdraža. Osim svojom ljepotom, a i facom nalik jednoj mojoj davno izgubljenoj simpatiji, ova vatrena Venecuelanka kupila me ponajprije nevjerojatno dirljivom gestom, u znak podrške svojim kolegicama s umjetnim sisama.

Naime, otišla je kod estetskog kirurga i platila mu da joj na prekrasnim preplanulim prirodnim sisama napravi ožiljke nalik onima od breast joba. Ima li što veće od toga ljudi moji?!

        Zašto sam uopće napisao ovaj tekst? Radi li se o tek bijednom postmodernističkom izdrkavanju? O čemu zapravo govorimo kad govorimo o drkanju? Zašto ne govorimo o drkanju, a svi drkamo? Kao zaključak, parafrazirao bih mladoga Marxa iz teza o Feuerbachu. Čini mi se da su dosad jadni filozofi u svijetu samo drkali – u krug (jedni drugima), ali poanta je u tome da se svijet izmijeni.

Bolno mi je to reći i bit će mi još teže tu odluku sprovesti u djelo, ali potrebno je stati s drkanjem. Svi mi pasionirani drkaroši ujedinimo se! Naš oksitocin i testesteron potrebni su negdje drugdje! Evo ja ću se još samo jednom izdrkati na novi film Agathe Vege i majkemi, više nikada – i to samo zato kako bih na viteški način ovjerio svoje obećanje o zadnjem drkanju u životu!

(Nakon nekoliko minuta…. Ahhhhhhhhhhhhhhh)

Svoju izjavu potpisujem tintom od posljednje izrudarene sperme te njen original predajem na čuvanje čestitom uredništvu Heretice, Matiji Štahanu i Tomislavu Kardumu.

S poštovanjem,

Drago Glavić Golgotić “Glava”

Last modified: 2. 9. 2022.
Close