Sigurnosne mehanizme koristimo u raznim sustavima kako bismo osigurali da se loše stvari ne dogode, a da pritom ne moramo konstantno razmišljati o mogućim negativnim scenarijima. Slika prikazuje auto marke Tesla u svojoj polu-autonomnoj vožnji. Zbog neusavršene tehnologije tvorci automobila ograničili su autonomnu vožnju na način da u određenim situacijama senzori na volanu moraju detektirati ruku vozača. Taj je sigurnosni mehanizam postavljen s razlogom, ali kao što vidimo, postoje jednostavni načini da ga se zaobiđe.
Isto tako, postoje sigurnosni mehanizmi koji su predviđeni u Ustavu Republike Hrvatske. Izmjenom zakona Vlada ih je zaobišla. U rujnu 2020. godine objavljeno je izdvojeno mišljenje ustavnog suca Andreja Abramovića koje bih svakako preporučio pročitati u cijelosti, a ovdje ću prenijeti samo ključnu ideju. Sukus Abramovićevog neslaganja s odlukom Ustavnog suda može se svesti na citat koji je svojevremeno kružio medijima:
“Imaju mjere za grizlija, a hitno traže nove kad se pojavi jazavčar.”
Pod mjerama za grizlija, Abramović misli na Ustavom definiranu i predviđenu mogućnost uskrate ljudskih prava prilikom izvanrednih nepogoda – svih slučajeva zbog kojih koncept IZVANREDNOG STANJA uopće i postoji. U 2020. godini imali smo epidemiju i serije razornih potresa na dvije različite lokacije, barem dva lockdowna, zabranu kretanja između županija, zabranu javnih okupljanja itd. Unatoč svemu, izvanredno stanje nikada nije proglašeno. Jednostavno je zanemareno kao da nema svrhu. U tom smislu, zajedno se pitamo – zbog čega mijenjati zakon ako već postoje procedure kojima je moguće odgovoriti na izvanrednu situaciju?
Iako ovo sve zvuči kao puka pravna formalnost, pravo nas ovdje uopće ne zanima. Umjesto toga, važno je inzistirati na tome da se stvari nazovu pravim imenom. Dvije godine ne živimo u “redovnom” stanju pa je teško oteti se dojmu da je ono ipak izvanredno. No, umjesto izvanrednog stanja proglašeno je “novo normalno”. Ta jeftina fraza odjeknula je bespućima medijskih naslovnica i postala sveopćom poštapalicom. U početku nam se možda gadila, a sada postaje dobar opis duha vremena. Dvije godine trpimo ograničenja i upliv države u sve sfere društva, a nema ni naznake proglasa izvanrednog stanja. Ako ne sada, kada? Ako nije izvanredno, a ujedno nije niti normalno, mora da je – novo normalno.
Da smo trenutno u izvanrednom stanju, znali bismo da ga jednom treba ukinuti. S obzirom na to da Stožer ograničava slobode bez formalnog proglasa izvanrednog stanja, nemamo mehanizam koji će nas podsjećati da ovo nije normalno. Na izvanrednom stanju u ovom smislu treba inzistirati kako ne bismo zaboravili da je izvanredno. Umjesto prihvaćanja ideje novog normalnog, želimo da se prava ograničavaju samo u sferi izvanrednog stanja. Idiotski je bilo kojoj stranci koja se slučajno našla na vlasti prepustiti da procjenjuje kada je ili nije vrijeme za to. Izvanredno stanje je prag koji se mora prijeći da bi se pokrenulo ograničavanje ljudskih sloboda. To je sigurnosni sustav koji su tvorci Ustava predvidjeli upravo za ovakve situacije. Umjesto praćenja protokola, ipak na snazi imamo anti-institucijsko otimanje kontrole od strane jedne firme, odnosno političke stranke.
Ovo sve bila bi samo slova na papiru da trenutno ne postoji referendumska inicijativa koja adresira upravo problem o kojemu ovdje govorimo. Ne znamo hoće li proći na ispitu demokracije, hoće li ju Ustavni sud rušiti i hoće li uopće skupiti dovoljno potpisa. Referendum je, unatoč svemu, demokratska prilika da probamo vratiti rijeku u korito. Mnogima se inicijativa da Sabor umjesto Stožera počne odlučivati o ograničavanju sloboda čini samo kozmetičkom izmjenom. Mnogi bi željeli da se državi ukine svaka mogućnost ograničavanja sloboda, ali takvo poimanje države je djetinjasto i utopističko. Na kraju krajeva, nije u našem interesu. Ne želimo doći u opasnost da izgubimo mogućnost kolektivnog otpora još većim ugrozama od ove. Umjesto toga, želimo uvježbati protokole kojima čuvamo javno dobro i reagirati na zaobilaženje Ustava.
Bez obzira na to skuplja li Most političke poene ili ne, inicijativa je sama po sebi dobra. Prikupljanje potpisa za referendum je u tijeku. Ako dijelite zabrinutost oko situacije u kojoj se nalazimo i svjesni ste da povijest nije završila, podržite inicijativu svojim potpisom. O referendumskim pitanjima možete promišljati kroz sljedećih mjesec dana. Potpisi se prikupljaju do 18. prosinca. Potpisati možete bez obzira na vaše stavove o cijepljenju, virusu i COVID potvrdama. Potpišite protiv samovolje i oholosti, protiv omalovažavanja Ustava, protiv novog normalnog!
