Ljudi radoznalo istražuju daljine, a previđaju ono što im se zbiva pred nosom. „Virtualnog“ se boje kad ga vide u tehnologiji — u digitalnim svjetovima, umjetnoj inteligenciji ili metaverzumu — ali ono virtualno koje svakodnevno upravlja njihovim životima prihvaćaju bez pitanja: virtualno u formi financijskog. Plaće, krediti, mirovine, državne politike i globalne strategije ne oslanjaju se na „stvarno“, nego na obećanja, povjerenje i tržišne signale. Ironija je jasna: dok se zazire od digitalne virtualnosti, financijska virtualnost već oblikuje samu egzistenciju suvremenog čovjeka.
Virtualno u formi financijskog: kratka povijest
Virtualnost u financijama nije novost našega doba, nego duboka konstanta. Od samih početaka novac je bio više od metala ili papira: njegova snaga nikada nije ležala u materijalu, nego u povjerenju koje ga podupire. Zlatnik je vrijedio jer se vjerovalo u njegovu čistoću, papirnati novac jer se vjerovalo u riječ države. A vrijednost je uvijek bila u povjerenju — najneopipljivijoj valuti od svih.
Svaka faza povijesti novca donosila je novo produbljivanje virtualnog:
- Mjenice i kredit u srednjem vijeku otvorili su prostor trgovini jer su predstavljali vrijednost koja nije bila prisutna u trenutku transakcije.
- Burze i dionice u ranome novom vijeku donijele su logiku očekivanja: vrijednost je ovisila o predviđanjima, ne o trenutnoj stvarnosti.
- Fiat-novac u modernom dobu najradikalnije je utjelovio virtualno: vrijednost se ne temelji ni na kakvom materijalnom pokriću, nego isključivo na povjerenju u sustav.
Danas, u digitalnom dobu, ta virtualna dimenzija postaje još vidljivija: novac se većinom ne pojavljuje ni kao papir ni kao kovina, nego kao broj u bankarskom sustavu — simbolička vrijednost koja se doživljava stvarnijom od same materije.
Virtualna ekonomija danas: stvarnost koja se očekuje
U suvremenom svijetu financijska virtualnost postala je svakodnevica u svojoj najradikalnijoj formi. Vrijednosti se ne oblikuju samo kroz materijalnu proizvodnju, nego kroz signale i obećanja.
Dovoljna je jedna objava o milijardama vrijednim narudžbama grafičkih procesora pa da burzovni indeksi eksplodiraju. Dionice rastu ne zato što je roba proizvedena, nego zato što tržište vjeruje u buduću proizvodnju i buduću dobit. U tom paradoksu „još-ne“ postaje jednako stvarno kao i „već-jest“.
Primjeri su brojni i lako prepoznatljivi:
- Tržište AI tehnologija: vrijednosti kompanija rastu i padaju na temelju očekivanja o razvoju umjetne inteligencije, iako mnogi proizvodi još nisu dostupni. Tako je, primjerice, Nvidia u 2024./25. doživjela eksplozivan rast tržišne vrijednosti temeljen prvenstveno na najavama i projekcijama potražnje za čipovima, dok je stvarna proizvodnja tek trebala sustići očekivanja.
- Kriptovalute: cijene se temelje gotovo isključivo na povjerenju zajednice i percepciji buduće upotrebljivosti. U nekoliko navrata jedna glasina ili regulatorna najava srušila je vrijednosti bitcoina ili ethereuma za desetke milijardi dolara u samo nekoliko sati.
- Financijska tržišta općenito: jedan tweet, jedno političko priopćenje ili jedna glasina može pomaknuti milijarde dolara, a s njima i sudbine ljudi.
Suvremeni primjer te virtualizacije nalazimo u američkoj platformi Kalshi, gdje se ne trguje dionicama ili robom, nego samim budućim događajima. Na tim se tržištima kupuju i prodaju ugovori o ishodima poput inflacije, izbornih rezultata ili vremenskih prognoza, a cijena u realnom vremenu pokazuje kolektivno očekivanje. Budućnost se tako pretvara u likvidnu robu kojom se trguje, zatvarajući horizont mogućega u formu tržišne kalkulacije — uz realni rizik manipulacije.
U takvom svijetu jasno se vidi da virtualno nije slabija forma stvarnog, nego snaga koja proizvodi stvarnost: tvornice se grade, ljudi se zapošljavaju ili otpuštaju, cijele strategije država preusmjeravaju se — i to na temelju virtualnih pomaka vrijednosti. AI nije samo tehnologija budućnosti, nego i financijski motor današnjice. Ova kretanja pokazuju kako je umjetna inteligencija već sada u srži financijskih tokova, oblikujući način na koji kapital razumije i vrednuje samoga sebe.
Egzistencijalna ovisnost: brojke i život
Financijsko virtualno ne ostaje u apstrakciji burzi i banaka: ono oblikuje sam život. Plaće su zapisi u sustavima, krediti su obećanja budućih prihoda, a mirovine milijuna ljudi ovise o indeksima i kretanjima na tržištima koja sami nikada ne vide.
Čovjek planira život, sklapa brakove, podiže djecu, kupuje stanove i osigurava starost ne kroz materijalnu prisutnost novca, nego kroz digitalne zapise i povjerenje. Njegova egzistencija strukturirana je kao ovisnost o virtualnim kretanjima — o nečemu što se ne može dohvatiti rukom, ali može odlučiti o sigurnosti, strahu ili gubitku doma.
Drugim riječima: čovjek već živi u virtualnom, i to ne na marginama, nego u najintimnijim dimenzijama vlastitog postojanja.
Geopolitika povjerenja: valute, mreže i algoritmi
U globalnom poretku sve je jasnije da moć ne proizlazi samo iz vojske ili resursa, nego iz upravljanja virtualnim tokovima kapitala. Dolar vrijedi ne zato što je papir jači od zlata, nego zato što svijet vjeruje u američki financijski sustav. Zato SAD može oblikovati globalne tokove, uvoditi sankcije i nametati pravila koja su jednako snažna kao i vojna sila.
Instrumenti te moći nisu opipljivi, ali odlučuju o sudbinama država:
- SWIFT mreža može zemlju u trenu isključiti iz svjetskog financijskog krvotoka.
- Kreditni rejting određuje koliko će neka država platiti za zaduživanje, a time i granice njezine socijalne i razvojne politike. Kada je 2023. godine smanjen kreditni rejting Sjedinjenih Američkih Država, posljedice su se odmah osjetile na tržištima: kamate su porasle, burze reagirale, a politička stabilnost dovedena u pitanje — sve zbog promjene u jednom zapisu povjerenja.
- Algoritmi tržišta pomiču kapital brzinom koja nadilazi političke odluke i često ih preduhitruje. Jedan od najutjecajnijih primjera jest Aladdin, sustav za upravljanje imovinom u BlackRocku, koji se razvija još od devedesetih godina. Možda i najstariji moderni AI model, Aladdin danas analizira i usmjerava tisuće milijardi dolara vrijedne portfelje. U rukama algoritma, povjerenje tržišta postaje operativna sila koja preusmjerava kapital, oblikuje politike i posredno utječe na živote milijuna ljudi.
U tom kontekstu Yanis Varoufakis govori o usponu „cloudalista“ — nove vladajuće klase koja moć crpi ne iz industrije ili nacionalnih država, nego iz kontrole oblaka podataka i financijskih algoritama. Upravo oni, nevidljivi i često nedodirljivi, postaju arhitekti globalnog poretka.
Današnji svjetski poredak oblikuju tako nematerijalni faktori: valute, rejtinzi, algoritmi i oblaci podataka. Virtualno se pokazuje kao poluga geopolitike — sila koja određuje tko će opstati, a tko posrnuti u globalnoj igri moći.
Zaključak: ironija straha
Suvremeni čovjek zazire od digitalnog virtualnog — metaverzuma, umjetne inteligencije i simulacija. U njima vidi prijetnju, gubitak „stvarnog“ i opasnost od iluzije. No istodobno ne vidi kako filozofija virtualnog već oblikuje njegov život u formi financijskog: plaće kao zapise u sustavima, kredite kao obećanja budućeg rada, države kao rejtinge i algoritme.
Ironija je očita: ne bojimo se virtualnog kao takvog, nego samo novog virtualnog koje još nismo naučili normalizirati. Ono staro, financijsko virtualno, prihvatili smo kao prirodno i samorazumljivo, iako upravo ono najdublje određuje našu egzistenciju.
Zato financijska virtualnost postaje pedagoški primjer. Pokazuje da virtualno nije sjena stvarnosti, nego dimenzija u kojoj se stvarnost oblikuje. U tom smislu egzistencija nije suprotstavljena virtualnom — ona je njime već prožeta i strukturirana.
Virtualno je konstanta našega života: ono nas prati od povjerenja u kovanice do oblaka podataka, od mjenica do Aladdina. Suvremeni svijet samo razotkriva ono što je oduvijek bilo prisutno — da čovjek ne živi usprkos virtualnom, nego da njegov život jest uvijek već virtualiziran.
