Dokoni je um đavolje igralište. Ta apokrifna biblijska izreka, prvo je što mi je palo na pamet kada sam spazio sponzorirani članak „Direktorica KPMG-a: Tri rješenja kako da postanemo energetski učinkovitiji“ na najpopularnijem „hrvatskom“ portalu i samoprozvanom homepageu nacije. Dobri urednici su nam olakšali posao davši nam odmah do znanja da nam je blagodat uživanja u predmetnome tekstu omogućilo dioničko društvo PBZ Croatia osiguranje, registrirano za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima. Premda slutim i da bi bez te oznake bilo lako shvatiti da se radi o takozvanom native, sponzoriranom ili reklamnom članku po sterilnom, chatGPT-evskom tekstu uglavnom lišenom i najmanjeg kvanta ljudskog duha.
Ipak, lukavi native writeri podvalili su nam spačku. Lakovjerniji je čitatelj možda očekivao tekst o brtvljenju prozora pa makar i u režiji revizorske kuće, ali je umjesto toga dobio ESG pamflet od ni manje ni više negoli „direktorice u Odjelu poslovnog savjetovanja kompanije KPMG u Hrvatskoj i stručnjakinjom za ESG (Environmental, Social i Governance) u sklopu serijala financijskog opismenjavanja PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima“. Tekst je odmah krenuo u glavu s tvrdom metafizikom objasnivši nam da je „zelena transformacija kroz koju prolazi sve više kompanija i institucija radi povećanja održivosti i smanjenja ekološkog otiska nije samo pitanje izbora već nužnosti, s obzirom na to da se negativne posljedice klimatskih promjena mogu ublažiti jedino zajedničkom i koordiniranom akcijom“.
Eto, naivni idealisti poput mene mislili su da o složenim sustavima što planet Zemlja svakako jest s čitavom međudjelujućom biosferom i geosferom mogu pričati samo stručnjaci, pogotovo bi se to očekivalo na jednom tako znanstvenjački orijentiranom portalu. Možda bi pripomogli osposobljenost ili iskustvo u strojarstvu? Kakva grana prirodoslovno-matematičkog fakulteta poput biologije ili fizike? Ma, u redu je, dostajat će i certifikat nakon odslušane online edukacije o ESG-u odnosno okolišnom, društvenom i korporativnom upravljanju (Environmental, social, and governance) kao potvrdom da možete biti korporativni komesar, odnosno direktor zadužen za ESG.
Nećemo se dugo zadržati na ESG-u, sada ga je već prepun i naš Internet. Google vas jednim klikom vodi do Hrvatske gospodarske komore ili neke slične financijske/gospodarske institucije koja će vam pružiti sve ono što bi vas moglo zanimati. Ili – ipak ne? Osim glocističkog metajezika, teško da ćete saznati da raznorazne recentne mahom egalitarističko-ljevičarske ludorije u režiji velikih multikorporacija imaju ishodište upravo u tom nesretnom ESG-u. Iako mu početci sežu u dvadeseto stoljeće, polako se uvukao u korporativnu kulturu sve do upravljačkih razina preko BlackRocka, najvećeg svjetskog upravitelja imovinom. Njegov suosnivač i predsjednik uprave Larry Fink si je u standardnoj maniri CEO-a velike korporacije s viškom financijskih mogućnosti i logističko-organizacijskog talenta i te manjkom klasičnog obrazovanja namijenio mesijansku ulogu stvaranja boljeg društva putem kolosa kojeg je stvorio i preko kojeg je mogao vršiti pritisak na druga nabujala trgovačka društva. Glavni instrument stvaranja nadolazeće utopije nesretni je ESG rating koji vrednuje gospodarske subjekte po tome koliko se pridržavaju propisanih vrijednosti. Premda spomenuto okolišno i društveno upravljanje možda nepoučenom čitatelju ne znači previše, recimo samo da će vam kompanija imati bolji rejting ako će uprava voziti Tesle umjesto naftom pogonjenih Audija A8, a poželjno je i da se u kantini za zaposlenike nudi manje crvenog mesa, a više tofua. Društvena dimenzija se vjerojatno iscrpljuje na zapošljavanju seksualne ili rasne manjine, zagovaratelja abortusa i osobe šesterostruko cijepljene protiv COVID-a. Poželjno je i da svaki virtualni sastanak (call) sudionici započnu predstavljanjem sebe i svojih zamjenica kojima ih drugi moraju oslovljavati.
Ali vratimo se na naše domaće prilike. Zanimljivo je da je ESG također u Hrvatsku došao nešto kasnije, uzevši maha u posljednjih nekoliko godina, dok se na „trulom“ Zapadu već govori o njegovom skorašnjem kraju, pogotovo nakon posljednjih američkih predsjedničkih izbora. Ono najzanimljivije kod tog rejtinga jest koliko je on suprotan (barem klasičnoj udžbeničkoj, ali i zakonskoj) definiciji trgovačkog društva kao pravne osobe čiji je cilj ostvarivanje dobiti. S ESG-om dobivamo korporativnim novogovorom zakrabuljenu verziju ne suviše liberalne, egalitarističke i pseudoutopijske ideologije koja podsjeća na jednu, u dvadesetom stoljeću u službenim dokumentima poznatu kao marksizam-lenjinizam. Uzmimo jedan isječak teksta za koji sam si uzeo malo više slobode prepravivši ga kako bi nova-stara ideologija zasjala u punome sjaju:
Inače, Terzić u svojem radu pomaže kompanijama SOUR-ima u razvoju ESG marksističko-lenjinističkih inicijativa, uključujući usklađivanje s novim regulatornim zahtjevima i transformaciju poslovnih proizvodnih procesa kako bi postigli održive revolucionarne ciljeve, pa i naš razgovor započinjemo pitanjem što je točno ESG marksizam-lenjinizam, zašto je bitan i zašto ga sve više gospodarskih privrednih subjekata prihvaća prihvata i primjenjuje u svom poslovanju djelovanju.
Nema ni r od najavljenog razgovora već nakupina zaumica kakvu samo stroj može proizvesti. Ironija je da su pojam zauma, transracionalnog poigravanja riječima, inaugurirali ruski kubofuturisti. Premda su nerijetko podržavali revoluciju, komunisti nisu imali razumijevanja za njihova artistička stremljenja s obzirom na neusklađenost sa socrealizmom. Ali eto, doživjesmo i to slavno ponavljanje sto godina stare tragedije sada kao zaumnu farsu: „Održivost u poslovanju“, objašnjava Terzić, „predstavlja jednu od ključnih sastavnica (ESG-a, op. I.K.), ne samo zbog razvoja regulatornih zahtjeva u području održivosti i s time povezanog izvještavanja već i zbog potrebe integriranja ESG kriterija poslovanja, odnosno održivosti u operativni model i svakodnevno poslovanje“. Drugim riječima, zbog potrebe integriranja održivosti u operativni model i svakodnevno poslovanje održivost u poslovanju predstavlja jednu od ključnih sastavnica ESG-a. Trećim riječima, ako želite imati održivost u svakodnevnom poslovanju trebate imati održivost u poslovanju (kao jednu od ključnih sastavnica ESG-a).
Naravno ništa ne može proći bez Europske unije, glavnog birokratskog Levijatana, koja je u ESG-u nesumnjivo prepoznala potencijal za hiperprodukciju novih „regulatornih okvira“ odnosno „intenzivan razvoj regulative“: Integracija ESG-a u poslovnu praksu velikim je dijelom usmjerena kroz postavljanje regulatornog ESG okvira i inicijativa uspostavljenih u Europskoj uniji. (…) „Pritom“, naglašava Terzić, „EU je vodeća regija u generiranju ESG imovine promatrano s globalne razine, pri čemu je razvoj regulative intenzivan.“ Daje i primjer da se to radi kroz označavanje održivih proizvoda, definiranje izvještajnih pravila i objave vezanih za održivost.
Uskoro kreću i zlokobniji dijelovi. Teza da živimo u neofeudalizmu i kojem umjesto nekadašnjih feudalaca nama kmetovima vladaju korporacije ogleda su u sljedećim rečenicama u kojima korporacije djeluju protiv svoje biti, preraspodjeljujući sredstva za ideološke borbe, uz pomoć naravno „EU taksonomije“: Osim toga, ESG koncept ima za cilj identificirati i preusmjeriti tijekove kapitala prema ulaganjima u cilju poticanja takozvane „zelene ekonomije“ i projekata, odnosno stvaranja održivog rasta.” Terzić dodaje kako i financijski sektor sa svojom funkcijom u tome ima ključnu ulogu kroz alokaciju kapitala (…) Nizom pravila i pokazatelja u financijskoj industriji prati se usmjeravanje financijskih ulaganja u takozvane „zelene industrije“, primjerice kroz definiranu EU taksonomiju i one koje su usklađene s principima održivih poslovnih praksi.
U ovom „članku“ mesa nažalost nema za nas, konspirativne romantike i nepopravljive teoretičare zavjere. Naime, mehanizam djelovanja od centra moći do periferije koji u skladu s agendom redistribuiraju kapital jasno je objelodanjen te nam nažalost ne preostaje nimalo prostora u kojem bismo mogli malo dati mašti na volju i snatriti o reptilima: Uvođenje zakonskih obveza u Hrvatskoj posljedica je globalnih trendova u okviru kojih se ESG faktori uključuju u ulagačke odluke. Ovakve odluke s jedne strane imaju za cilj preusmjeravanje kapitala u održivije industrije i poslovne aktivnosti, a s druge strane otvara se mogućnost ulaganja u društva koja ostvaruju rezultate relevantne za zahtjeve ESG-a.
Iz odlomka u odlomak stvari postaju sve zabavnije. Tako se može pročitati i o najavi izvlaštenja, jer glocistički levijatan ne voli vlasnike i nekorporativno ne-ESG upravljanje. A nakon što se odstrani vlasnik, kompanija se prepušta impersonalnom fondu čije je vodstvo uz pomoć komesara (to su vam one Anke Berus koje će završiti novoosnovane rodne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu e da bi po sektorima za financije, compliance i nabavu velikih društava utjerivale strah u kosti rokovima za popunjavanje ESG excel tablica) već „ideološki prevaspitano“ i „osposobljeno“ za sve „izazove“:
U regiji i Hrvatskoj također je prisutna situacija u kojoj postoji veliki udio kompanija gdje su vlasnici ujedno i rukovoditelji, a s generacijskom promjenom u vlasništvu takvih kompanija otvaraju se i mogućnosti izlaska na burzu za takva društva. Kroz navedeno, mirovinskim fondovima se otvara mogućnost uključivanja i utjecaja na korporativno upravljanje i stvaranje investicijske politike rasta kroz promjene, uzevši pritom u obzir ESG aspekte.
Premda nova-stara ideologija dolazi u brižnom, gotovo mesijanskom ruhu, spašavanja planeta i opstanka civilizacije, na ovakvim je crticama očigledno da stvar nije tek u micanju štetnih posljedica, odnosno negativnih eksternalija aktualnog ekonomskog sustava već se radi o ideološkoj indoktrinaciji. Ili kako to glasi u šarenom omotu: „ciljanju pozitivnog utjecaja na okoliš, društvo i upravljanje“:
Također, fondovi počinju stvarati i očekivanja o generiranju pozitivnih (mjerljivih) učinaka te se od njih očekuje ne samo isključivanje djelatnosti kao što su duhan, oružje, loše radne prakse i onečišćenje okoliša, već se očekuje i ciljanje pozitivnog utjecaja na okoliš, društvo i upravljanje”, govori Terzić.
Kada se sve podvuče, na što se na kraju svodi „ciljanje pozitivnog utjecaja na okoliš, društvo i upravljanje“?
Na štrkljavog muškarca psihotičnog izgleda koji glumi ženu u reklami za Bud Light i posljedičnoj sramoti tog poznatog pivskog branda. Na to da su Disneyjevi animirani filmovi postali veliki generator internetskih memeova svojim neprirodnim nametanjem raznolikosti. Na to da su u Hrvatskom saboru nedavno usvojene izmjene Zakona o trgovačkim društvima kojim je implementirana EU direktiva 2022/2381 o rodnoj ravnoteži među direktorima trgovačkih društava izlistanih na burzi. (Za one koji žele znati više: pamflet o tome je pod plaštom „stručnog članka“ iz domene pravnih sadržaja pisala i Nataša Novaković, nekadašnja šefica Povjerenstva za sukob interesa, a sada direktorica u Hrvatskoj udruzi poslodavaca za, ni manje ni više, nego – ESG).
Naposljetku si je i Europa pucala u nogu. Uzmimo primjerice najpravovjerniji narod svijeta koji u svaku ideologiju i svaki pokret ide beskompromisno i do kraja, nevažno je li riječ o protestantizmu, nacionalsocijalizmu, komunizmu ili ovoj zelenoj gej rasnoj agendi. Na njih se uvijek može računati da će zelotski primijeniti sve što se od njih traži. Makar to značilo i civilizacijski i gospodarski regres. Tako su njihove nuklearne elektrane ugašene, autoindustrija je u padu zbog napuštanja fosilnih goriva, ali zato Lufthansa leti u duginim bojama…
Velike korporacije mijenjaju svijet, njihov utjecaj je gotovo nemjerljiv na život svakodnevnog čovjeka. Nisu samo reaktivne po pitanju društva, kulture, politike i sporta, već umnogome oblikuju našu stvarnost, bili mi toga svjesni ili ne. Ovaj, na osnovnoj razini, tek banalni sadržaj, odnosno nakupina nerazumljivog novogovora, koji osim mene vjerojatno ni autor (ako uopće postoji) nije pročitao primjer je tog neomarksističkog pogleda na svijet i stvarnost. Ako već tako mora biti, dajte nam barem Maoa, druga Kobu, Voljenog vođu ili brata broj jedan. Ne tražimo mnogo, samo psihopate od krvi i mesa.