Written by 16:48 Hereze, Koronavirus, Ogledi 4 komentara

Andrija Budipoljić: Kako sam postao cijepljeni antivakser

Pozdrav, moje ime je Andrija Budipoljić i ja sam cijepljeni antivakser. Zanima li vas kako sam to postao? Čitajte dalje. Naime, moja je pozicija samo neupućenom oku specifična, ali ja sam samo mali dio velike mase ljudi koja slično razmišlja, no slabo se čuje. Odnosno, mnogo je slabije zastupljena u mainstream medijima, a često je se trpa u brojne tabore gdje nam objektivno nije mjesto.

Brojni smo, kao što rekoh. Brojniji smo nego što se to doima. Ne pripadamo ni u jedan tabor – nismo protivnici cijepljenja, ali jednako tako ne smatramo one koji se nisu cijepili nižim bićima. Međutim, formirano je ozračje koja izaziva ogorčenje, razočaranje te brojne druge negativne emocije prema onome što možemo nazvati „koronakracijom“.

Prvo treba odgovoriti na pitanje – zašto sam se ja cijepio? Cijepljen sam s dvije doze, od kojih je druga primljena krajem lipnja. Dakle, po svim sam parametrima ispao veći „vakser“ od mnogih koji su pričekali jesen i, iz raznih razloga, nisu prvi u redu satima čekali ispred Velesajma. Dakle, u vrijeme kada sam primao svoje dvije doze, generalna je ideja bila da će dolaskom cjepiva pandemija biti dovedena pod kontrolu i da će postati stvar prošlosti. Cjepivo se od prvog dana praktički nudilo kao konačno rješenje. „Koronakrati“, političari, stožeraši, liječnici i znanstvenici bombardirali su nas idejom da je cjepivo jedina stvar koja nas zapravo treba zanimati. Mjere koje su uvođene bile su usmjerene isključivo na očuvanje zdravstvenog sustava kako bi on izdržao do dolaska cjepiva. Tako su nam cijelo vrijeme govorili.

Prema tome, moja je logika bila sljedeća: iako sam COVID prebolio u jesen prošle godine, odradit ću svoj dio posla i pustiti da me se dodatno imunizira sad kad je država odradila svoje i pribavila dovoljno cjepiva za sve. Ja sam svoj dio napravio, država sad ima dužnost pustiti me na miru. Nije odmogla ni činjenica da se tada tehniciralo idejom COVID-potvrda na razini cijele EU, koja je trebala služiti kao dodatna isprava za sigurno prelaženje granica.

Sada, pola godine kasnije, mjere se ponovno postrožavaju, ozračje se nije promijenilo nabolje u odnosu na prije godinu dana (samo što sada imamo cjepivo), segregacija među ljudima nikad nije bila veća, a istraživanja pokazuju da je cjepivo, očito, teško podbacilo.

Osjećam se prevarenim. Osjećam se kao da mi je svaki „autoritet“, odnosno koronakrat, koji je zauzimao mjesta u medijima više nego bilo koji političar ikad te iskakao iz paštete više od bivših premijerki lagao u lice poput prodavača lako kvarljive robe. Prevario me onog časa kada me uvjerio da proizvod koji nudi i promovira ima svojstva potrebna da moj život i život moje zajednice vrati u normalu. Licitirao je, zajedno s ostalim trgovačkim putnicima, o djelotvornosti cjepiva koje su varirale od 93 posto (amaterski) do 99,99 posto (veoma kvalitetna roba).

Sad se po primjerima iz okoline može jasno razabrati kako nakon samo pola godine cjepivo štiti svega 50 posto.

Drugim riječima – obmanut sam. Ne samo da sam obmanut jer mi je obećan povratak normalnog života ako se cijepim nego i jer mi je obećavano da ću s cjepivom biti zaštićeniji nego nakon prebolijevanja COVID-a.

Trenutno, koronakracija od mene ponovno traži žrtve, makar i simboličke. I dalje zahtijevaju da nosim maske (jer „štite“), i dalje zahtijevaju da pokazujem svoje osobne podatke (jer „sprečava širenje“). Ponovno se širi medijski strah i panika (jer „ovu pandemiju treba shvatiti ozbiljno“) te se agitira za novi lockdown (jer „samo oštre mjere sprečavaju širenje virusa“).

Još gore, ta mi ista koronakracija govori da će mi COVID-potvrda umjesto godinu dana sada vrijediti 9 mjeseci, jer – stiže treća doza cjepiva… Koronakracija dakle sa mnom nije završila te zahtijeva da ponovno primim cjepivo kako bih mogao normalno živjeti i kako bih bio zaštićen.

Što mi jamči da me neće na jednak način preveslati i pola godine nakon treće doze? I četvrte? I pete?

Netko se u ovom odnosu lažno oglašavao, lažno predstavljao činjenice, davao mi lažne nade, da bi mi sada ponovno uvjetovao prava cijepljenjem i prijetio mjerama.

Pitam se, stoga, koja je svrha mjera? Ako sam obmanut o učinkovitosti cjepiva i po pitanju toga koliko će trajati mjere, netko nije svoj posao radio kako treba. Koronakracija je ta koja predlaže i donosi mjere. Te se mjere donose jednostrano i nisu utemeljene na znanstvenim spoznajama i dokazima, no svejedno ih se prezentira kao plod „znanosti“, pri čemu se „znanost“ koristi kao maglovit termin u okviru logičke pogreške argumentum ad autoritatem.

Drugi aspekt koji me čini cijepljenim antivakserom je nasilna dioba pučanstva. Ozračje za koje su primarno krivi mainstream mediji kao integralni dio koronakracije, u kombinaciji s „uglednim“ znanstvenicima, dovodi do, kako bi to opisao Velimir Šonje, dehumanizacije strane koja se iz raznih razloga odbija cijepiti.

Najprostije rečeno – ne volim kada mi treće strane govore koga ću ja poštovati ili ne, s kim ću se družiti, a koga izbjegavati. Ne volim ovo stanje kad se jedna grupa ljudi kojoj je jedino zajedničko obilježje status cijepljenja etiketira na najružniji mogući način, dehumanizira na razinu nižih bića kojima treba oduzeti pravo na zdravstvenu njegu (koju su i oni također uplaćivali u proračun) te joj se ograničava kretanje. Konačno, ne volim kad me se huška na nekog drugog.

Čim se pojavio famozni omikron, koronakracija je posegla za žrtvenim jarcima u vidu „bazena necijepljenih“, dok se isti termin koristi i kako bi se izbjegli odgovori na neugodna pitanja o učinkovitosti mjera ili cjepiva.

Osobe koje nisu cijepljene se brže-bolje trpa u kategoriju „antivaksera“, koji su zapravo marginalna i mizerna skupina koja ne raspolaže ni približno takvom mašinerijom kao koronakracija. Tako su brojni sudionici prosvjeda u Zagrebu etiketirani i stigmatizirani kao luđaci koji ne vjeruju u znanost, nego isključivo alternativu. Manipulacijom se isključivo ciljalo na doista radikalne elemente unutar samog prosvjeda, isključivo s ciljem da se cijela skupina prikaže kao nekakav barbarski, primitivni, krezubi dernek. A prosvjed je bio sve samo ne to.

Sama ideja da bih trebao kriviti jednu skupinu ljudi koja nikako nije i ne može biti kriva za podbačaj politike cijepljenja, za krajnju neučinkovitost mjera, za lošu zaštitu kod cjepiva, suluda je sama po sebi. Necijepljeni nemaju utjecaj na to kako će se virus ponašati, hoće li biti sezonalan ili ne. Prema tome, svaljivati bilo kakav oblik krivice na njih nije ništa drugo nego maliciozna propaganda.

Ja to kategorički odbijam. Kategorički odbijam da me se pravi budalom. Kategorički odbijam slijepo slijediti preporuke koje padaju na testu elementarne logike. Kategorički odbijam biti huškan na neimenovanog neprijatelja. Kategorički odbijam pokloniti se konceptu bezgrešne i autoritarne znanosti kao kakvoj novoj religiji ovog desetljeća.

Jer upravo iz vlastitog iskustva znam da, iako sada uživam „povlastice“,  jednim potezom pera koronokrata mogu se naći u istoj ravnini kao i trenutno „otuđeni“.

(Visited 5.046 times, 1 visits today)
Last modified: 8. 12. 2021.
Close