‘Ni lijevi ni desni ne vjeruju u slobodu govora kad su na pozicijama moći’
Profesor emeritus James Robert Flynn 
Vaša zadnja knjiga “Obrana slobode govora: Sveučilište kao cenzor” izazvala je određene kontroverze i prije nego što je objavljena. Koji je po vama glavni razlog tako snažnih reakcija?
Glavni je razlog osjetljivost po pitanju saznavanja bilo čega što uznemiruje ljude koji imaju moć cenzuriranja. Siguran sam kako mnogi osjećaju da će poštena rasprava u knjizi o osnovnim pitanjima uznemiriti neke crnce, žene i razne sveučilišne odjele. Činjenica da je povučena pokazuje koliko je ispravni kazati da trenutna atmosfera guši slobodu govora.
Sveučilišta su uvijek više tragala za istinom nego za političkom korektnošću/socijalnom pravdom, ali čini se kako se to nedavno promijenilo (indoktrinacija umjesto obrazovanja, kao što kažete). Imaju li studenti, po vašem mišljenju, pravo da ne budu uvrijeđeni? Kako se borite s tim pitanjem kao predavač – jesu li se vaši studenti žalili zbog nečega što ste rekli?
Knjiga pokazuje da cenzura na sveučilištu seže u 19. stoljeće. Svatko ima pravo biti uvrijeđen. Međutim, pogotovo na sveučilištu, nemaju pravo koristiti to kao kriterij za ono o čemu se može raspravljati. Moje sveučilište je jedno od rijetkih koje se približava sveučilištu slobode govora pa sam tamo imao malo nevolja. To je (iskustvo, op. prev.) u suprotnosti s gubitkom dvaju poslova u karijeri zbog mojih gledišta – koja su bila previše prijateljska prema crncima (na američkom jugu) i zbog toga što sam demokratski socijalist (na sjeveru).
Što mislite da je prouzročilo promjenu paradigme od istine prema socijalnoj pravdi na sveučilištima?
Činjenica da je ljevica preuzela kontrolu nad (određenim) sveučilištima od desnice. Nažalost, ni jedni ni drugi ne vjeruju u slobodu govora kada imaju moć cenzurirati.
U vašoj knjizi navodite da su neka znanstvena polja više pod napadom od drugih, pogotovo u vaše područje ekspertize, a to je inteligencije, dok se, izgleda, društvene i rodne studije izvlače iz gotovo svega.
Ljudi u dva potonja polja mogu se izvući i s manje… Oni prije svega ne mogu dovesti u pitanje partijsku liniju (svojih, op. prev.) odjela.
Kako je došlo do toga da je danas nekorektno reći čak i najbanalnije stvari. Primjerice: ‘Da, neki su ljudi inteligentniji od drugih i to je zbog toga što (između ostalog) imaju različite socioekonomske ishode u životu?
Zato što smo ušli u doba hiper-egalitarizma. Došlo smo od ‘svatko zavrjeđuje moralnu zabrinutost’ (istina) do ‘ne postoje razlike među grupama’ (laž)
Što mislite kako bi se s tim pitanjima trebalo baviti u budućnosti? Ima li nade za slobodu govora i misli?
Samo s boljim obrazovanjem. Ne znam hoće li se to dogoditi.
