Written by 13:03 Kolumne i osvrti, Nove hereze

Davor Kust: Alternativna medicina u onkologiji – čuvajte se „stručnjaka” koji obećavaju čarobne rezultate

Uz standardnu (zapadnu, konvencionalnu) medicinu koju prakticiraju liječnici s titulom doktora medicine i ostali zdravstveni djelatnici (medicinske sestre, fizioterapeuti, psiholozi, itd.), a koja se zasniva na tzv. medicini temeljenoj na dokazima (znanje je stečeno provedbom znanstvenih istraživanja), postoje komplementarne i alternativne medicinske prakse koje nisu dio standardne medicinske prakse.

Komplementarna medicina označava tretmane koji se mogu upotrebljavati uz standardnu medicinu, ali nisu njezin dio (npr. akupunktura za olakšavanje nekih simptoma raka). Alternativna medicina s druge se strane upotrebljava umjesto standardnog liječenja (npr. posebna dijeta kojom se pokušava izliječiti rak, umjesto primjene standardnog liječenja kao što je kemoterapija). Integrativna medicina pristup je kojim se pokušava obuhvatiti primjena standardnih medicinskih postupaka uz dodatak alternativnih, a za cilj ima djelovanje na um, tijelo i duh osobe.

Jesu li komplementarna i alternativna medicina sigurne za primjenu? Neki od oblika ovih liječenja prošli su sigurnosne analize i sigurni su za primjenu, no za mnoge od njih nije poznato jesu li sigurni ili se zna da mogu štetiti bolesniku. U pravilu se znanstvena istraživanja kojima se trebaju analizirati učinkovitost i sigurnost ovih terapija vrlo rijetko provode, dok je to za standardne terapije obaveza prije početka njihove uporabe. Ukratko, za gotovo sve alternativne pripravke ne postoji nikakav dokaz ni o učinkovitosti ni o sigurnosti jer nisu provedena znanstvena istraživanja koja bi dala odgovor na to pitanje. Osobe i tvrtke koje prodaju takve proizvode često će tvrditi suprotno, no bez ikakve znanstvene potpore takvih tvrdnji, a katkad će i svjesno davati lažne informacije radi poboljšanja prodaje.

Prirodno ne znači nužno sigurno! Alternativni pripravci uključuju čitav niz proizvoda i postupaka koji se mogu podijeliti u velik broj kategorija (biljni pripravci, posebne dijete, vitamini i minerali, itd.). Bolesnici uglavnom smatraju kako su takvi proizvodi sigurni jer imaju sastojke koji su prisutni u prirodi ili prirodno proizvedeni. Međutim, to ne mora uvijek biti tako. Neki od takvih „lijekova“ mogu činiti štetu ljudskom organizmu, a neki mogu čak dovesti do smanjenog učinka standardnog liječenja (npr. kemoterapije). Kod onkoloških bolesnika česta je primjena raznoraznih suplemenata vitamina i minerala, koji mogu imati neželjene posljedice. Poznato je, primjerice, kako visoke doze vitamina (kod nekontroliranog uzimanja bez liječničke preporuke), pa čak i vitamina C, mogu utjecati na djelovanje onkološke terapije. Pretjerano unošenje vitamina nije sigurno, čak ni u inače zdravih osoba.

U pravilu se ne preporučuje upotreba bilo kakvih oblika alternativne medicine jer njihova učinkovitost i sigurnost nije znanstveno dokazana. Ipak, mnogi bolesnici okreću se takvim oblicima „liječenja“ kao dodatak standardnoj terapiji želeći „učiniti sve“ što mogu kako bi poboljšali svoje zdravlje. U svakom slučaju, dobro je liječnika upoznati sa svim dodacima prehrani koje uzimate. Zapamtite da dodaci prehrani ne trebaju proći rigorozne provjere kao standardni lijekovi da bi se mogli javno prodavati te da za njih nije potreban recept. Dakle, na bolesniku je odluka hoće li upotrebljavati takve proizvode ili ne, no potrebno je osvijestiti moguće posljedice.

Pritom je važno osvijestiti činjenicu da osim dobronamjernih osoba koje su uvjerene u ljekovita svojstva svojih (uglavnom biljnih) pripravaka nažalost postoji i kategorija osoba koje žele steći financijsku korist svjesno obećavajući onkološki bolesnicima lažne rezultate. Tako je u povijesti primjerice jedan od najpodlijih i najsofisticiranijih načina prevare i davanja lažne nade onkološkim bolesnicima bio promicanje amigdalina i laetrila u liječenju malignih bolesti.

Amigdalin je prirodni kemijski spoj najpoznatiji po tome što se lažno promovirao kao lijek protiv raka. Nalazi se u mnogim biljkama, a ponajviše ga ima u sjemenkama (košticama) marelice, gorkih badema, jabuke, breskve i šljive. Službeno je klasificiran kao cijanogeni glikozid jer svaka molekula amigdalina uključuje tzv. nitrilnu skupinu koja se može osloboditi kao toksični cijanidni anion djelovanjem enzima beta-glukozidaze. Stoga, konzumacija amigdalina dovodi do oslobađanja cijanida u ljudskom tijelu i može dovesti do trovanja cijanidom.

U literaturi je opisano više slučajeva takvog trovanja, a možda je najpoznatiji onaj glumca Stevea McQueena koji je potrošio cijelo bogatstvo na vitamin B17 da bi u konačnici bez ikakvog poboljšanja preminuo od raka 1980. Od ranih 1950-ih amigdalin i njegov kemijski derivat (laetril) promovirani su kao alternativni načini liječenja raka, često pod lažnim nazivom vitamin B17 (ni amigdalin ni laetril nisu vitamini). Prezentirano je više mogućih mehanizama kojima bi amigdalin mogao uništiti tumorske stanice, a rak se prikazivao kao rezultat „deficijencije vitamina B17“. Sve navedene teorije znanstveno su opovrgnute. Dodatno, više je znanstvenih studija otkrilo da su navedeni spojevi klinički neučinkoviti u liječenju malignih bolesti, kao i potencijalno toksični te čak smrtonosni zbog trovanja cijanidom (osobito kod oralne primjene). Primjera radi, studija američke klinike Mayo još iz 1982. godine pokazala je kako od 175 bolesnika tretiranih amigdalinom bolest napredovala u njih čak 174, dok je značajan broj bolesnika razvio trovanje cijanidom. Unatoč tome, to nije zaustavilo razne „stučnjake“ koji u svrhu osobne financijske koristi nisu prezali od predstavljanja lažnih činjenica o amigdalinu.

Nevjerojatno je da unatoč snažnim znanstvenim dokazima isticanje amigdalina kao lijeka za rak nije u potpunosti prestalo ni do današnjih dana. Naša preporuka je da osobe i mrežne stranice koje preporučaju navedeni preparat kao oblik alternativnog liječenja zaobilazite u širokom luku te da se ne date zavesti naizgled „logičnim“ objašnjenjima djelovanja amigdalina i njegove učinkovitosti u liječenju raka. Radi se o znanstveno potpuno neutemeljenim tvrdnjama. Uvijek se zapitajte tko je osoba koja prezentira te informacije, koliko je stručna i koje su njezine stvarne namjere? U pravilu ćete doći do zaključka da je motiv koji stoji iza svega zarada.

O autoru:

dr.sc. Davor Kust, dr.med. specijalist je onkologije i radioterapije zaposlen u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu. Osnivač je onkološke mreže onkologija.net, pokrenute s osnovnim ciljem pružanja pouzdanih i brzih informacija onkološkim bolesnicima, kao i suvremenog liječenja u skladu s američkim i zapadnoeuropskim standardima. Tijekom dosadašnjeg rada objavio je 46 znanstvenih i stručno-znanstvenih članaka, 12 poglavlja u medicinskim knjigama i udžbenicima i 25 kongresnih sažetaka, te je redoviti je predavač na domaćim i inozemnim onkološkim skupovima.

(Visited 258 times, 1 visits today)
Last modified: 21. 5. 2020.
Close