Kako će Europa jesti halal – Zašto ne morate pušiti u odjeljku za pušače – Vaš odabir hrane na proslavi pada saudijskog kralja – Kako spriječiti prijatelja da previše radi – Omar Sharifova pretvorba – Kako napraviti tržišni kolaps
Najbolji primjer koji znam da pruža uvid u funkcioniranje složenog sustava je sljedeća situacija. Dovoljno je za nepopustljivu manjinu – tj. određenu vrstu nepopustljive manjine – da dostigne sasvim malu razinu, recimo tri ili četiri posto ukupne populacije, da bi se čitava populacija morala podvrgnuti njihovim željama. Nadalje, optička iluzija dolazi s dominacijom manjine: naivni promatrač bi bio pod dojmom da se radi o izborima i sklonostima većina. Ako vam se to čini apsurdno, to je zato što naša znanstvena intuicija nije prilagođena ovakvim situacijama (zaboravite na znanstvenu i akademsku vrstu intuicije te skeptične prosudbe; oni ne funkcioniraju i vaša standardna intelektualizacija griješi sa ovako složenim sustavima, ali zato ne griješi mudrost vaših baka).
Glavna ideja iza složenih sustava je da se cjelina ponaša na način koji njeni sastavni dijelovi ne mogu predvidjeti. Interakcije su važnije od prirode jedinke. Proučavanje pojedinačnih mrava nam neće nikada (iako se nikada sa sigurnošću ne može reći nikada za većinu takvih situacija) dati ideju o tome kako funkcionira kolonija mrava. Zbog toga treba shvatiti koloniju mravi kao koloniju mravi, ni manje, ni više od toga, a ne kao skup jedinki mrava. To se zove “pojava” vlasništva cjeline, kojom se dijelovi i cjelina razlikuju, jer ono što je važno je interakcija između takvih dijelova. Interakcije mogu slijediti vrlo jednostavna pravila. Pravilo o kojemu raspravljamo u ovom poglavlju je: vladavina manjine.
Vladavina manjine će nam pokazati kako je sve što je potrebno kako bi društo ispravno funkcioniralo mali broj netolerantnih, vrsnih ljudi s “ulogom u igri” koji su odvažni u svom naumu.
Ovakav primjer kompleksnosti zatekao me, ironično, dok sam sudjelovao na ljetnom roštilju u organizaciji Instituta za kompleksne sustave New England (New England Complex Systems Institute). Dok su domaćini postavljali stol i raspakirali piće, prijatelj koji je bio promatrač i samo jeo košer došao se pozdraviti. Ponudio sam mu čašu one žute slatke vode s limunskom kiselinom koju ljudi ponekad nazivaju limunada, gotovo siguran da će to odbiti zbog svojih prehrambenih pravila. Nije to učinio. Popio je piće, a druga “košer osoba” je komentirala: “Pića ovdje su košer”. Pogledali smo kartonsku ambalažu. Na njoj je fino bio otiskan mali simbol “U” unutar kruga, što ukazuje da je to košer. Taj simbol detektiraju oni koji trebaju znati i tražiti ovu sitnu oznaku. Kao i drugi, poput mene, sve ove godine, bez da sam znao, pio sam košer napitke, bez toga da znam da su to košer napitci.
Zločinci s alergijama na kikiriki
Pala mi je na pamet čudna ideja. Košer populacija predstavlja manje od 0,3% stanovnika SAD-a. Ipak, čini se da su gotovo sva pića su košer. Zašto? Jednostavno, prelazak na košer omogućava proizvođaču, trgovcu, restoranu da ne mora razlikovati košer i ne-košer napitke, s posebnim oznakama, odvojenom dostavom, zasebnim zalihama, različitim podsustavima za skladištenje itd. A jednostavno pravilo koje mijenja ukupnu vrijednost je sljedeće: košer (ili halal) osoba nikada neće jesti hranu koja nije košer (ili halal), ali ne-košer osoba jede sve jer joj nije zabranjeno jesti košer.
Ili, preformulirano na drugoj domeni:
Osoba s invaliditetom neće koristiti uobičajenu kupaonicu, ali osoba koja nema invaliditet može koristiti i kupaonicu za osobe s invaliditetom.
Naravno da ponekad u praksi oklijevamo koristiti toalet s invalidskim znakom jer nas to zbunjuje – miješamo pravilo s pravilo za parking na mjestima za invalide pod pretpostavkom da je kupaonica rezervirana isključivo za hendikepirane osobe. Netko s alergijom na kikiriki neće jesti proizvode koji sadrže kikiriki, ali osoba bez takve alergije može konzumirati proizvode bez tragova kikirikija u njima. Ovo objašnjava zašto je tako teško naći kikiriki u zrakoplovima ili u školama (što na neki način povećava broj osoba alergičnih na kikiriki jer je smanjena izloženost jedan od uzroka takvih alergija).
Primijenimo pravilo na područja gdje se može zabavljati: Poštena osoba nikada neće počiniti kazneno djelo, ali će se se kriminalci baviti legalnim poslovnima.
Nazovimo takvu manjinu nepopustljivom skupinom, a većinu fleksibilnom skupinom. I pravilo potvrđuje asimetriju u izboru.
Jednom sam se našalio s prijateljem. Prije mnogo godina, kada je duhanski lobij skrivao i zataškavao dokaze o štetnosti pasivnog pušenja, New York je u restoranima imao prostor za pušače i nepušače (čak i u zrakoplovima, što je apsurdno). Jednom sam otišao na ručak s prijateljem koji me posjetio iz Europe: restoran je bio pun i samo prostor za pušače bio dostupan. Odlučio sam uvjeriti prijatelja da trebamo kupiti cigarete jer se u sekciji za pušače mora pušiti. Pristao je.
Još dvije stvari. Prvo, bitna je geografija područja, tj. struktura stanovništva. Velika je razlika u tome je li “nepopustljiva skupina” u svom okrugu ili se miješa s ostatkom stanovništva. Ako ljudi koji slijede vladavinu manjine žive u getou, na svojim zasebnim malim gospodarstvima, onda se vladavine manjine ne primjenjuje. Međutim, kad stanovništvo ima ravnomjernu prostornu distribuciju, recimo da je omjer takve manjine u susjedstvu jednak onom u selu, da je u selu isti kao u županiji, da je u županiji jednak kao i na razini zemlje, tada će se (fleksibilna) većina morati podrediti vladavini manjine.
Drugo, struktura troškova vrlo je bitna. To se događa u našem prvom primjeru kada troškovi izrade limunade u skladu s košer zakonima ne mijenjaju cijenu mnogo, ne dovoljno da opravdaju promjenu cijene kompletne zalihe. Međutim, ako bi proizvodnja košer limunade koštala znatno više, onda će pravilo vladavine manjine biti oslabljeno u nekom nelinearnom odnosu s razlikom u troškovima. Ako proizvodnja košer hrane košta deset puta više, tada se vladavina manjine neće primjenjivati, osim možda u nekim vrlo bogatim područjima.
Muslimani imaju svoje košer zakone, da se tako izrazimo, ali oni su mnogo manje strogi i primjenjuju se samo na meso. Dakle, muslimani i židovi imaju gotovo identična pravila koja se tiču klanja (sve što je košer je ujedno i halal za većinu sunitskih muslimana, ili je barem tako bilo u proteklim stoljećima, ali obrnuto nije točno). Imajte na umu da su ova pravila za klanje tu jer netko ima “ulog u igri”, a naslijeđena su od drevnog istočnog Mediterana [raspravljena u drugom poglavlju], grčkoj i semitskoj praksi gdje je klanjanje bogovima dozvoljeno samo ako netko ima “ulog u igri”, žrtvuje meso uzvišenim silama i jede ono što je ostalo. Bogovi ne vole jeftino signaliziranje.
Sada razmotrite kako se manifestira ova diktatura manjine. U Velikoj Britaniji, gdje je populacija (praktičnih) muslimanska samo tri do četiri posto, vrlo velik udio mesa koje nalazimo je halal. Skoro sedamdeset posto uvoza janjetine iz Novog Zelanda je halal. Blizu deset posto lanca Subway nosi oznaku “samo-halal” (dakle, bez svinjetine), unatoč visokim troškovima od gubitka poslovanja lokacija koje ne prodaju svinjetino. Isto vrijedi i u Južnoj Africi gdje, s istim udjelom muslimana, nailazimo na nerazmjerno veći postotak piletine koja nosi halal certifikat. Ali u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim kršćanskim zemljama, halal nije dovoljno neutralan da dostigne previsoku razinu, jer bi se ljudi mogli pobuniti protiv nasilnog nametanja vjerskih normami drugih religija. Primjerice, kršćanski arapski pjesnik Al-Akhtal iz 7. stoljeća zauzeo je stav da nikad neće jesti halal meso, u svojoj poznatoj prkosnoj pjesmi kojom hvali kršćanstvo: “Ne jedem žrtveno meso”. (Al-Akhtal je odražavao standardnu kršćansku reakciju od prije tri ili četiri stoljeća – kršćani su mučeni od strane pogana tako što su bili prisiljavani da jedu žrtveno meso, što su smatrali svetogrđem. Mnogi kršćanski mučenici su umirali od gladi.)
Može se očekivati isto takvo odbijanje vjerskih normi na Zapadu, kako raste muslimansko stanovništvo u Europi.
Renormalizacijska skupina: koraci od jednog do tri (započeto od vrha): Četiri kutije sadrže četiri kutije s jednom ružičastom kutijom u prvom koraku, s postupnom primjenom vladavine manjine.
Dakle, vladavina manjine može proizvesti veći udio halal hrane u trgovinama nego što to jamči udio osoba u populaciji koje se hrane halal hranom, ali s povremenim otporom jer je za neke ljude muslimanska hrana tabu. No, s nekim nereligioznim Kashrut pravilima, može se reći da se očekivani udio onih koji će pristati približava stopostotnom udjelu (ili barem nekom visokom broju).
U SAD-u i Europi, “organske” prehrambene tvrtke prodaju sve više i više proizvoda upravo zbog vladavine manjine i zbog toga što neki od njih mogu vidjeti obične i neobilježene proizvode kao one koje sadrže pesticide, herbicide i transgene genetski modificirane organizme, “GMO-e”, koji prema njima imaju nepoznate rizike (ono što nazivamo GMO u ovom kontekstu znači transgenu hranu koja uključuje prijenos gena iz stranog organizma ili vrste). Ili bi to moglo biti zbog nekih egzistencijalnih razloga, opreznog ponašanja ili Burkeovog konzervativizma – možda ne žele predaleko previše brzo od onoga što su jeli djed i baka. Označavanje nečega “organskim” je način da kažem da ne sadrži transgene GMO-e.
U promociji genetski modificirane hrane putem lobiranja, potkupljivanja kongresmena i otvorene znanstvene propagande (s prljavom kampanjom protiv određenih ljudi), velike poljoprivredne tvrtke glupo su vjerovale da je sve što im treba bilo osvajanje većine. Ne, idioti. Kao što sam rekao, vaša “znanstvena” procjena je naivna u takvim odlukama. Uzmimo u obzir da će oni koji jedu GMO hranu jesti i hranu bez GMO-a, ali ne i obrnuto. Stoga bi moglo biti dovoljno da imamo mali postotak, kako kažu ne više od pet posto, ravnomjerno prostorno raspoređene populacije koja ne jede GMO kako bi cjelokupna populacija morala jesti ne-GMO hranu. Kako? Recimo da imate korporativni događaj, vjenčanje ili raskošnu zabavu na kojoj se slavi pad saudijskog arapskog režima ili bankrot investicijske banke Goldman Sachs ili javno obraćanje Raya Kotchera, predsjednika Ketchuma, tvrtke za odnose s javnošću koja kleveta znanstvenike i znanstvene zviždače u ime velikih korporacija. Trebate li poslati upitnik koji traži od ljudi da jedu ili ne jedu GMO hranu i rezervirati posebne obroke u skladu s tim? Ne. Samo odaberite da sva hrana bude ne-GMO, pod uvjetom da razlika u cijeni nije velika. Razlika u cijeni čini se dovoljno mala da bude zanemariva jer su troškovi hrane u Americi uglavnom, do osamdeset ili devedeset posto, određeni distribucijom i pohranom, a ne troškom na poljoprivrednoj razini. I kao što organskoj hrani (ili hrani s oznakom “prirodno”) raste potražnja zbog vladavine manjine, tako se i troškovi distribucije smanjuju, a vladavina manjine ubrzava prema ostvarenju željenog učinka.
Velike poljoprivredne kompanije nisu shvatile da je ovo ekvivalent ulaska u igru u kojoj treba ne samo osvojiti više bodova od protivnika, nego osvojiti 97% ukupnih bodova kako bi bili sigurni. Čudno je vidjeti ovakve kompanije koje troše stotine milijuna dolara na istraživačke kampanje, sa stotinama znanstvenika koji sebe smatraju inteligentnijima od ostatka populacije kako propuštaju vidjeti ovakvu elementarnu stvar poput asimetrije izbora.
Još jedan primjer: nemojte misliti da je raširenost automobila s automatskim mjenjačem tu nužno zbog toga što većina vozača preferiraju automatski mjenjač; to se događa jer oni koji koriste manualne mjenjače mogu uvijek voziti i automobile s automatskim mjenjačem, dok obrnuto ne vrijedi.
Metoda analize koja se ovdje koristi naziva se renormalizacijska skupina, moćna aparatura u matematičkoj fizici koja nam omogućuje da vidimo kako se stvari povećavaju (ili spuštaju). Proučimo to u sljedećem poglavlju – bez matematike.
Preveo: Matej Marušić
Matej Marušić diplomirani je ekonomist, trenutno zaposlen u internacionalnoj organizaciji koja se bavi zaštitom prirode. U slobodno vrijeme proučava permakulturu s naglaskom na izgradnju održivih zajednica, a veliki je ljubitelj europske povijesti i kulture.
Prijevod: Uvod + Poglavlje “Criminals With Peanut Allergies”
Originalni tekst na engleskom i izvor slika
